Donosi nam ova povijesna sudska drama koju je napisao i režirao jedan od najuspješnijih američkih scenarista u posljednjih petnaestak godina Aaron Sorkin (Charlie Wilson's War, The Social Network, Moneyball, Steve Jobs), sjajan prikaz kako je izgledala Amerika na prijelazu iz šezdesete u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Sorkin je tri godine ranije debitirao kao redatelj solidnom krimi dramom "Molly's Game", a on kao da se specijalizirao za stvaranje filmova o stvarnim ljudima i stvarnim događajima. Vodi nas "The Trial of the Chicago 7" u događaje iz 1968. i 1969. godine, no bez obzira što se sve ovo odigralo prije više od pola stoljeća, sjajno Sorkin suptilno povlači i paralele s današnjicom.
Priča ovog filma zasnovana je na stvarnim događajima i stvarnom sudskom procesu protiv "čikaške sedmorke" (tako ih se nazivalo iako se na optuženičkoj klupi našlo njih osam) koju je federalna vlada optužila za urotu, poticanje na nerede i još brojne zločine za vrijeme antiratnih i kontrakulturaških prosvjeda u Chicagu krajem kolovoza 1968. za vrijeme nacionalne konvencije demokratske stranke. Nakon što je nekoliko mjeseci ranije ubijen izgledni predsjednički kandidat demokrata koji će se sučeliti Richardu Nixonu, Robert Kennedy, demokrati su u Chicagu birali koga će istaknuti umjesto njega. Pretpostavljalo je da će taj biti Hubert Humphrey, koji će ubrzo uvjerljivo izgubiti od notornog Nixona, a brojni mladi progresivci, hipiji, antiratni prosvjednici, liberali, ljevičari i svi koji su se protivili ratu u Vijetnamu i zagovarali promjene, odlučili su doći u Chicago kako bi pokazali nezadovoljstvo izborom demokratske stranke.
Cijeli događaj na kraju je rezultirao kaosom i neredima, sukobima između prosvjednika s jedne te policije, vojske i nacionalne garde s druge strane. Nekoliko mjeseci kasnije, kada je u Bijelu kuću zasjeo Richard Nixon i doveo svoju administraciju, novi glavni tužitelj odlučio je pokrenuti proces protiv ekipe koja je optužena da je pokrenula nerede. Među optuženima su bili vodeći ljudi raznih heterogenih ljevičarskih i radikalnih pokreta i organizacija koji se praktički nisu ni poznavali sve do famoznih prosvjeda u Chicagu. I neki od tih optuženika zaista su bili radikali koji su se zalagali za revoluciju, neki su bili za mirno rješenje situacije, a među njima se našao i predsjednik crnačke revolucionarne organizacije Crnih pantera, Bobby Seale. Najveću pažnju Sorkin je u svom filmu odlučio posvetiti upravo sudskom procesu, koji se pretvorio u potpunu farsu i jedan od onih očigledno montiranih postupaka. Cijeli postupak zato i je dobrim dijelom prikazan i pomalo satirično jer je svima bilo jasno što se sprema.
Već i sam izbor suca, starog, konzervativnog i senilnog Julliusa Hoffmana (odlični Frank Langella) bio je pokazatelj što bi se moglo dogoditi, a kako će se proces razvijati, tako će postajati i sve očitije da optužena ekipa jednostavno mora biti osuđena. Paralelno s izvođenjem dokaznih radnji tijekom postupka i s ispitivanjem svjedoka, obično se vraćamo na sam događaj odnosno prosvjede u Chicagu te u gotovo dokumentarističkom stilu saznajemo što se zapravo zbivali i zašto. Da je majstor sudskih drama, Sorkin je pokazao još početkom devedesetih broadwayskom dramom "Few Good Man" koju je koju godinu potom Rob Reiner po njegovom scenariju pretvorio u poznati film s Jackom Nicholsonom i Tomom Cruiseom. I ovaj puta je Sorkin potvrdio da se sjajno snalazi u sudnici i da je itekako sposoban izvući vrhunsku priču, aktualizirati je i povući brojne paralele s današnjicom.
Upravo izvanredno strukturirana priča najsnažniji je adut cijelog ovog filma i niti u jednom trenutku ovo nije samo i isključivo priča samo o suđenju. Ovo je istovremeno i priča o pravom teatru apsurda u sudnici, o tome kako su vlasti spremne na sve kako bi postupak završio onako kako oni očekuju. O duhu vremena općenito i potpuno podijeljenom američkom društvu zbog vojne intervencije u Vijentamu, o politici i manipulacijama, na kraju i o tome kako je uopće došlo do nereda u Chicagu. Ipak, "The Trial of the Chicago 7" prvenstveno je film koji se bavi tematikom ljudskih prava i slobode govora, kao i njihovom zatiranju od strane vlasti. Jer glavni cilj ovog montiranog postupka, uostalom kao i svih sličnih montiranih postupaka, bio je ne samo ušutkati one koji su se našli na optuženičkoj klupi, već i svima ostalima koji slično razmišljalju, pokazati što će im se dogoditi ako ne budu šutjeli.
Prvu verziju scenarija za ovaj film Sorkin je napisao još 2007. godine i prvotno je film trebao režirati Steven Spielberg. Nakon što se Spielberg povukao iz projekta, mnogi poznati režiseri su se povezivali s "čikaškom sedmorkom", no na kraju se Sorkin sam odlučio prihvatiti režije. I ispalo je sve to na vrlo visokoj razini, a "The Trial of the Chicago 7" svakako je jedan od najboljih američkih filmova premijerno prikazanih u 2020. godini. Zanimljivo je i kako dobar dio glumačke postave čine britanski glumci poput Eddiea Redmaynea, Alexa Sharpa, Marka Rylancea i Sache Barona Cohena, koji je još jednom pokazao da bez problema može iznijeti i dramsku ulogu. Tu su i Joseph Gordon Levitt kao glavni tužitelj u slučaju, već spomenuti Langella kao sudac, Jeremy Strong, John Carroll Lynch i Michael Keaton. Već sada bih se usudio reći da je ovo jedan od kandidata za Oscara, a s obzirom da filmska godina vjerojatno nikada neće biti sušnija, ne bi me nimalo čudilo da "čikaška sedmorka" i osvoji poneki kipić.
Primjedbe
Objavi komentar