Willem Dafoe jedan je od onih glumaca koji svojom pojavom, talentom i izvedbom može izvući valjda bilo koji film pa tako i ovu kaotičnu i prilično pretencioznu dramu legendarnog američkog nezavisnog filmaša Abela Ferrare. Ferrara se proslavio još osamdesetih i devedesetih žestokim krimićima, a početkom 21. stoljeća preselio se u Italiju i ta zemlja postala mu je nova baza. "Tommaso" mi djeluje i pomalo autobiografski jer i tu je glavni lik američki umjetnik koji se preselio u Rim i živi ondje s puno mlađom ženom (koju je odglumila stvarna Ferrarina žena, Rumunjka Cristina Chiriac) i trogodišnjom kćeri (koju je odglumila njegova stvarna kćer).
Od početka nam je jasno da je taj američki umjetnik odnosno Tommaso čovjek dosta problematične prošlosti, nekadašnji ovisnik, impulzivni nasilnik opsjednut seksom, koji se pod stare dane odlučio skrasiti i smriti. No, koliko god se on želio smiriti i postati obiteljski čovjek, prošlost i pogreške koje je činio ga proganjaju. Autodestruktivnost polako počinje preuzimati, a iako on čini sve kako ne bi ponovno skrenuo u ponor, postaje on sve svjesniji da obiteljski život nije ono što mu je suđeno i da se on jednostavno ne snalazi u takvoj situaciji, koliko god se trudio i koliko god se borio protiv pravog sebe. Djeluje sve tu dosta nepovezano, često nam ostaje nejasno što je tu stvarnost, a što je Tommasova fantazija, mašta ili snovi u kojima stalno sanja i mašta o nekim novim puno mlađim ženama o sebe.
Moglo bi se "Tommasa" opisati i kao film struje svijesti, dosta toga je tu hermetično, čak ezoterično, nerijetko prelazi granice realnosti i odlazi u nadrealno. Snimio je Ferrara "Tommasa" u tipičnom američkom nezavisnom stilu, no iako je bilo to dosta hrabro i provokativno, ostalo je sve to ipak prilično nedorečeno. Srećom pa je tu bio Willem Dafoe, američki glumac koji je nakon Christophera Walkena nekoć, u posljednje vrijeme postao glavni Ferrarin kreativni partner. Po običaju, Dafoe je izvanredan, sjajno mu pristaje ova uloga umjetnika koji se raspada psihički i koji luta ulicama Rima, na sastanku anonimnih alkoholičara priča o svojim nekadašnjim eskapadama, piše scenarij za svoj sljedeći film, iako je svjestan da ga vjerojatno nikad neće uspjeti završiti.
Primjedbe
Objavi komentar