I više nego upečatljivim crnohumornim trilerom / dramom pomalo na tragu već legendarnih argentinskih "Divljih priča" predstavio se Španjolac Aritz Moreno. Bio je ovo jedan od onih uvrnutih, čak pomalo izopačenih, mračnih filmova, baš po mom guštu koji od samog starta kreće šokantno. I ne staje. Otišao je Moreno još i korak dalje od Szifrona u "Divljim pričama" iako "Prednosti putovanja vlakom", kako bismo preveli naziv ovog filma zapravo i nije klasična antologija sastavljena od nekoliko nepovezanih kraćih priča, već će se ispostaviti da su sve priče ovdje itekako povezane. Narativno je priču filma scenarist Javier Gullon strukturirao pomalo eliptično i sve ono što ćemo vidjeti na prilično bizaran i apsurdan način će se povezivati i slagati u potpuno ludi mozaik.
Pretpostavljam da bi za neke ovo moglo biti i previše, no kao što će na kraju "Ventajas de viajar en tren" reći jedan od likova - ovo su samo priče. I ne treba ih baš uvijek shvaćati ozbiljno jer koliko god neki igrani film izgledao realistično i stvarno, uvijek negdje u podsvijesti znamo da je sve to fikcija i zato se ne treba previše uzbuđivati zbog svega onoga što ćemo vidjeti. Ne treba brinuti jer ovo ipak nije jedan od onih realističnih filmova, a Moreno se predstavio kao iznimno talentiran režiser sa stilom i osjećajem za vizualnost. K tome čovjek očito voli i provocirati i ima najblaže rečeno uvrnut smisao za humor, a to su kod mene samo bonus bodovi za ovaj na kraju potpuno zaokružen i narodski rečeno spaljen film.
Već u uvodnoj sceni i u uvodnoj rečenici shvaćamo da će ovdje biti malo toga normalnog. Zamislite ženu koja po povratku kući uhvati muža kako proučava vlastito govno štapićem, kazat će odmah u startu žena za koju ćemo ubrzo ispostaviti da se zove Helga (Pilar Castro), koja je muža uhvaćenog u koprofagiji odmah pospremila u ludnicu. Po povratku iz ludnice u Madrid, ona će se zateći u vlaku u istom kupeu s psihijatrom (Ernesto Alterio), koji će joj krenuti pričati priču o jednom pacijentu (Luis Tosar), paranoidnom shizofreniku koji je uvjeren kako je otkrio veliku smetlarsku zavjeru. I krenut će potom priča u priči u priči, a ova dosta zahtjevna struktura filma složena pomalo u stilu one ruske figurice babuške u kojoj se stalno nalazi nova, manja figura, postupno će se razotkrivati.
Iako se u jednom trenutku činilo da bi se sve te priče mogle ispreplesti u klupko koje je nemoguće rasplesti i razdvojiti, uspio je Moreno izbjeći tu zamku. I razvija se sve tu jako brzo, dinamično, uzbudljivo, priča je to koja gledatelja odmah uvlači unutra i ne pušta iz te lude, na trentuke ne samo bizarne, već i užasavajuće morbidne centrifuge. Film je to koji nudi pregršt iznenađenja, britkog, mračnog i nimalo politički korektnog humora, šokova i gadarija, krajnje bizarnih likova i situacija. S obzirom da je najveće iznenađenje "Prednosti putovanja vlakom" upravo ta nepredvidivost, najbolje je ne otkrivati puno od sadržaja jer bih se ionako zapetljao i potpuno izgubio u tome i potrošio previše vremena i prostora. Ovo je jedan od onih filmova koji ne zna za pojam kočnica i kad čovjek misli da je neka situacija dovedena do krajnjih granica, Moreno iznenađuje i odlazi još korak dalje. Ponavljam, neće ovo biti film za sve, no oni koji vole uvrnute, mračne i potpuno otkačene priče, s ovim filmom sigurno neće pogriješiti.
Primjedbe
Objavi komentar