Mislim da je ovo prvi film iz Bjelorusije koji ima čast završiti na ovom prestižnom blogu (malo autoironije, da ne bi netko stvarno pomislio da sam ozbiljan), a vodi nas ova humorna drama u Minsk i okolicu sredinom devedesetih. Dakako da je to mjesto i vrijeme kao stvoreno za vrhunsku filmsku priču, posebno jer baš i nemamo previše prilika gledati filmove iz ove dosta zatvorene zemlje, a dugometražna debitantica donosi nam priču o mladoj DJ-ici Velji (Alina Nasibulina), koja sanja kako će otići u Ameriku. I to ne u New York, Los Angeles ili gdje već sanjaju da će stići svi oni koji maštaju o Americi, već ova diplomirana pravnica kojoj se baš i ne radi u struci, želi otići u Chicago, kolijevku House glazbe koju obožava.
Već u uvodnoj sceni vidimo da se Velja nimalo ne uklapa u tranzicijsko bjelorusko društvo devedesetih kad joj neki tip obrijane glavurde u tramvaju dovikne nešto u stilu "Majmunice, gdje ti je cirkus?". Jedan od razloga tome je zasigurno plava perika koju nosi, no i sama njena pojava djeluje butnovno i izaziva reakciju kod prosječnih građana Minska. Živi ona s mamom koja ne može izaći na kraj s njom i stara majka odgojena u tipičnom komunističkom duhu drži se one stare ne talasaj, ne ističi se, šuti, trpi i radi, no Velja jednostavno nije takva osoba. Odlučila je ona svim silama otići u Ameriku pa će se ubrzo prijaviti za vizu u američkoj ambasadi, a problem će nastati jer će zabunom ostaviti kontakt broj u nekakvom mjestašcu u provinciji.
Mjesto je to u kojem su nekoć svi radili u tvornici kristala, a u mjestu koje se naziva i kao originalni naziv filma "Khrustal" zaglavit će i Velja. Praktički će se ona useliti na nekoliko dana dok ne stigne poziv iz ambasade u kuću jednoj tipičnoj, pravo stereotipnoj Slavorum familiji. Bauljat će povremeno potom priča iz tipične klišeizirane istočnoeuropske komedije u surovu i potresnu tranzicijsku dramu i neće se do kraja uspjeti zapravo ni profilirati, a možda najbolje bi se "Crystal Swan" moglo opisati kao tragikomediju. Bio je ovo i debitantski dugometražni film za Dariju Žjuk, kojoj je u stvarnom životu uspjelo ono čemu Velja stremi odnosno uspjela je ona ostvariti svoj Američki san i školovala se u Americi.
Tijekom studija ekonomije na Harvardu, Žjuk se zainteresirala za film i potom potpuno promijenila buduću profesiju. Za razliku od mnogih istočnoeuropskih filmova iz zemalja koje su nekad bile dijelom komunističkog bloka, ne odiše ovaj film nekom nostalgijom i zazivanjem prošlih vremena, već sjajno prikazuje kako se mnogima zapravo bilo jako teški priviknuti na promjene koje su nastupile. U tome je zapravo možda i najveća vrijednost ovog filma jer odlično suprotstavlja Žjuk ovdje glavnu junakinju Velju, mladu ženu koja vapi za promjenama i životom kao na zapadu, cijeloj plejadi likova koji su zapeli u prošlosti i koji se ni da hoće ne mogu prilagoditi novim okolnostima. Imao je ovaj film sasvim pristojan festivalski život, a bio je i bjeloruski kandidat za Oscara, no na kraju, nije uspio dohvatiti nominaciju.
Primjedbe
Objavi komentar