Szabolscs Hajdu mađarski je glumac / scenarist / redatelj, koji se još 2006. proslavio finom sportskom dramom "White Palms" o mladom gimnastičaru koji je od komunizma zgibao u Kanadu da bi i ondje zaglavio u sličnim problemima s kojima se susretao i u rodnoj zemlji. U filmu "Ernellaek farkaseknal" iliti "It's Not the Time of My Life" Hajdu se više ne bavi komunističkom ostavštinom, već svakodnevnim problemima prosječnih Mađara. Cijela ova nagrađivana i pomalo komorna drama (glavna nagrada u Karlovym Varyma, nije za baciti) zbiva se u jednom stanu, a ondje ćemo upoznati dvije obitelji. Eszter i njezin muž Farkas (kojeg je odglumio sam Hajdu) naizgled je dobro stojeći par na prijelazu iz tridesete u četrdesete godine, koji je očito zaglavio u životu.
U mladosti su oni puno putovali, uživali u blagodatima života, no problemi u njihovom braku su se pojavili nakon što su dobili dijete. Danas petogodišnji malac po imenu Bruno je blago rečeno živahno dijete, klinjo željan pažnje, koji stalno skviči i vrišti, a kao da se on našao na polovici puta između tate i mame među kojima više nema ljubavi. Pretpostavljali su oni da će im život s djetetom izgledati drukčije i da će ih ono zbližiti, no dogodilo se suprotno, a cijela situacija će kulminirati kad se u njihovom stanu pojave Eszterina sestra Ernella, njezin muž Albert i 10-godišnja kći Laura. Oni su prije godinu dana u potrazi za boljim životom odselili u Škotsku, no nisu se baš ondje uspjeli snaći te su se odlučili vratiti u Mađarsku, a kako nemaju gdje živjeti, pojavili su se na vratima svoje najbliže rodbine.
Vjerujući da će im dobrostojeći par koji im je uvijek pomagao i ovaj puta izaći u susret, naći će se oni usred prave obiteljske krize, a iako Farkas nikada nije osobito cijenio šogoricu i šogora, uvijek im je izlazio u susret. Ovaj neočekivani i nepredviđeni susret na vidjelo će izbaciti brojne bolne, a godinama prešućivane priče te će zavist polako početi izlaziti na površinu. Snimio je ovu mininalističku dramu Hajdu s pravim mikro budžetom, no svejedno se ovaj film pokazao kao jedan od najgledanijih i najnagrađivanijih mađarskih filmova godine. Zanimljivo je kako se cijela radnja odvija u stanu u kojem Hajdu zaista i živi sa svojom ženom i sinom, koji su također nastupili u ovom filmu. Dobrim dijelom i zbog toga cijela ova priča djeluje tako uvjerljivo, naturalistički, čak pomalo altmanovski, a Hajdu se još jednom pokazao kao zanimljiv režiser koji se odlično snašao u tako minimalističkim uvjetima. Ima tu dosta ironije, cinizma, ali i stvarnosti i duha.
Primjedbe
Objavi komentar