Nadam se da se niti jedan izučavatelj Talmuda, ako kojim čudom ovo čita, neće uvrijediti, ali trenutačno mi ne pada na pamet ni jedno nefilmičnije zanimanje na svijetu. Svejedno, izralesko - američki filmaš Joseph Cedar, uspio je snimiti ne samo zanimljiv, pametan i emotivan, već i iznimno duhovit film o ljudima koji su svoj život odlučili posvetiti izučavanju svete knjige za sve Židove. Cedar je čovjek zanimljive biografije koji se rodio u ortodoksnoj židovskoj obitelji u New Yorku, da bi kao šestogodišnjak preselio u Izrael, a nakon što je nekoliko godina služio u izraleskoj vojsci, posvetio se studiju, potom i snimanju filmova. Čak dva njegova filma bila su nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja, a nakon ratne drame "Beaufort", koju je djelomično snimio i po vlastitim iskustvima iz izraelsko - libanonskog rata za što je dobio i Srebrnog medvjeda za režiju u Berlinu, drugi je bio upravo "Fusnota".
U središtu pažnje ove humorne drame su otac i sin, Eliezer (Shlomo Bar Aba) i Uriel (Lior Askhenazi) Shkolnik, filolozi, koji su svoje živote odlučili posvetiti proučavanju i tumačenju Talmuda. Obojica su profesori na Židovskom sveučilištu u Jeruzalemu, no dok je karizmatični Uriel iznimno popularan i među kolegama profesorima i među studentima, Eliezer je ekscentričan i zlovoljan tip kojeg svi izbjegavaju i nitko ga ne voli. Eliezer je jedan od onih starih tvrdoglavaca, jezičnih purista koji se drži drevnih metoda proučavanja Talmuda, a cijeli život prolazi mu u frustraciji jer su mu godine istraživanja i izučavanja pale u vodu pošto je jedan od njegovih konkurenata, profesor Yehuda Grossman prije njega uspio objaviti gotovo identično istraživanje.
Od toga se stari Eliezer nikada nije oporavio i počeo se dodatno zatvarati u sebe, kao i još više mrziti cijelu akademsku zajednicu koja nije prepoznala njegov rad. Ogorčen je on i na sina, kojeg vidi kao rivala i živciraju ga njegove nove, moderne i nekonvencionalne metode izučavanja i proučavanja, a posebno je Eliezer ljut svake godine kada se dodijeljuje nagrada u branši jer ga se konstantno zaobilazi. No, ove godine to bi se moglo promijeniti jer je na iznenađenje svih upravo Eliezer izabran za dobitnika nagrade, a činjenica da su ga se nakon godina i godina šikaniranja odlučili sjetiti i nagraditi, počet će mu vraćati vjeru u ljude i u cijelu akademsku zajednicu. No, vrlo brzo će se ispostaviti da su se u akademiji zabunili i da je nagrada trebala pripasti njegovom sinu, no tajnica je pogreškom nazvala starog i priopćila mu da je on ovogodišnji laureat.
Ova akademska komedija zabune ili bolje rečeno tragikomedija i stilski je i naracijski neobična i prilično originalna, a pokazalo se da i film o ljudima koje bi neki možda posprdno nazvali i knjiškim crvima može biti itekako zabavan. Bilo je ovo pravo iznenađenje od priče i Cedar je vrsno isprepleo priču u kojoj nas je istovremeno i ponešto naučio o ovom za nas krajnje neobičnom zvanju, ali i upoznao s posve egzotičnim svijetom. Puno "Fusnota" govori i o cionizmu, čestoj zatvorenoj, taštoj i nadmenoj akademskoj zajednici koja voli na ostatak svijeta gledati s visoka, ali i obiteljskim odnosima. Dobio je za "Fusnotu" Cedar i nagradu za najbolji scenarij u Cannesu, a naravno da je ovaj film bio apsolutni laureat u izboru za najbolji izraelski film godine, pobravši doslovno sve nagrade.
Zanimljivo je kako je Cedar uopće i došao na ideju snimanja filma o jednoj tako zatvorenoj i široj javnosti, pogotovo izvan Izraela, potpuno nepoznatoj, gotovo ezoteričnoj, zajednici kao što su izučavatelji Talmuda s jeruzalemskog sveučilišta. Nakon što je u nekom društvu čuo anegdote i priče o gotovo mitološkom rivalstvu između ekscentričnih profesora s te katedre, ideja o rivalstvu oca i sina izučavatelja Talmuda kao da mu je pala s neba. Bez obzira što je ova tema naizgled nezahvalna, snimio je Cedar iznimno zabavan i životan film, a uloga Eliezera bila je i povratak na film nakon više od dva desetljeća pauze za nekoć poznatog izraleskog komičara Shlomu Bar Abu. Možda i najpoznatiji izraeski glumac Ashkenazi (Big Bad Wolves, Hod po vodi, Foxtrot), koji je odgojen u sekularnoj obitelji i nije bio baš nešto upoznat s Talmudom, čak je jedan semestar išao na predavanja na katedri za Talmud kako bi ponešto pohvatao, a ortodoksnu bradu je puštao čak osam mjeseci.
Primjedbe
Objavi komentar