Biografski dokumentarci često se rade po klasičnoj formuli, no što zbog objektivnih (očito nije dobio prava na prikazivanje segmenata iz filmova o čovjeku o kojem snima film), a što zbog subjektivnih (želja za spoznajom tko je zaista bio čovjek o kojem snima biografski doks, a koji je umro prije gotovo četvrt stoljeća), Talijan Simone Scafidi snimio je prilično netipičan dokumentarac o možda i najvećem čudaku talijanskog fima, Luciu Fulciju. Fulcijevo ime zasigurno i nije poznato mnogima, no stekao je on kultni status tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina specifičnim trilerima i hororima. Uz puno poznatijeg Daria Argenta, bio je Fulci najpoznatiji autor tipičnih talijanskih horora iz tog razdoblja, a Scafidi si je dao zadatak otkriti tko je bio pravi Fulci.
Jer čovjek je to o kojem je nakon njegove smrti stvoren pravi mit, a kako to često biva, njegovo stvaralaštvo se ponovno otkrilo dosta dugo nakon što je umro i dobrim dijelom pao u zaborav. Scafidi pokušava otkriti tko je bio taj redatelj koji je svakakve filmove štancao još od pedesetih da bi praktički preko noći, sedamdesetih postao majstor trilera, osamdesetih horora, da bi potom ponovno utonuo u prosječnost. Pronašao je Scafidi brojne svjedoke vremena, još uvijek žive Fulcijeve suradnike, čak i obje njegove kćeri, a u uvodnoj sceni ga vidimo kako se i sam maskira u Fulcija kako bi pomalo simbolički mogao prodrijeti u njegov lik. Nije ovo jedan od onih dokumentaraca u kojima još uvijek živi hvale one koji su umrli, već je zaista očito kako Scafidija zanima tko je bio protagonist njegovog filma.
Tko je bio taj ekscentrik u čijim filmovima i danas neki fanovi pokušavaju pronaći skrivene poruke i traže trenutke u kojima je podmetnuo reference na neke svoje prethodne filmove. Što se to moralo dogoditi u Fulcijevom životu da je praktički preko noći sa snimanja nekakvih tipičnih talijanskih komedijica i soft filmova odjednom počeo snimati nevjerojatno okrutne i mračne trilera, potom i horore u kojima kao da je posebno uživao u ubijanju ženskih likova. I sam naziv filma "Fulci for Fake" očita je referenca na pseudodokumentarac Orsona Wellesa o krivotvorenim umjetničkim djelima "F for Fake". Scafidi pomalo kao i Welles želi poručiti da ponekad i naizgled najuvjerljiviji dokumentarci mogu gledatelja namjerno ili slučajno prevariti i navesti ih na krivi put te da je "prava istina" ponekad u oku promatrača. Kao da se pita koja je bila prava istina iza Fulcija i je li ponekad bolje znati kompletnu istinu i imati potpunu sliku. Ili je nekad bolje da mit ostane mit.
Primjedbe
Objavi komentar