Već smo se navikli da iz Rusije stižu filmovi koji prikazuju ne pretjerano svjetlu svakodnevicu i budućnost, a na istom tragu je i debitantski film mladog ruskog glumca Aleksandra Gorčilina (1992. godište). Gorčilina kao glumca možda najbolje pamtimo po epizodnim ulogama u filmovima Kirila Srebrenikova kao što su "Muchenik" ili "Leto", a "Kislotu" ili "Kiselinu" snimio je prema scenariju nešto starijeg Valerija Pečejkina (povremeni suradnik Pavela Lungina). Bila je ova drama o njegovoj, mladoj, izgubljenoj generaciji Rusa ujedno i Gorčilinov prvi film koji je režirao, no čak i sam uvodni opis filma na IMDB-u djeluje tu dosta pretenciozno.
Kaže Gorčilin u uvodu u svoj film da je "Kiselina" tihi manifest generacije dvadesetogodišnjaka koji su ostali napušteni u svijetu u kojem su ostali samo koncepti kao što su obitelj, prijateljstvo, ljubav i prilike. U potrazi za odgovorima na pitanjima, oni se proždiru kao kemijske supstance koje kvare svijet oko njih, kako bi eventualno naučili slušati, a ne čuti, gledati, a ne vidjeti. I pronašli svoj put. Eto, takvi su likovi u ovoj dosta kaotičnoj egzistencijalističkoj drami u čijoj su središtu pažnje dva najbolja prijatelja. Saša (Filip Avdejev) i Petja (Aleksandr Kuznjecov) dva su najbolja prijatelja kojima je zajedničko da dolaze iz obitelji u kojima su se roditelji razveli. I dok je Sašina obitelj bogata, Petjina baš i nije, a osim autodestruktivnosti zajedničko im je i da su obojica mladi glazbenici koji uživaju u alkoholu, drogama, ludim partijima i svem ostalom što nudi noćni život Moskve.
Svejedno, iako se oni naizgled ludo zabavljaju, obojica shvaćaju da je sve to najobičnije samozavaravanje. Obojica se osjećaju usamljeno, nesposobnima za ostvariti neke dublje veze, kao da se raspadaju i korodiraju iznutra. Na razmišljanje o promjenama u svojim životima navest će ih tragedija odnosno samoubojstvo jednog od njihovih prijatelja, a Saša i Petja sa svojim demonima borit će se na svoj način. I nije ta kiselina iz naziva filma samo neka simbolika, već će kiselina (ne samo Acid, LSD ili trip poslije kojeg je njihov kompić skočio s balkona) imati velike utjecaje na njihove živote te stvarnim kiselinama oni kao da će pokušati isprati svu tu hrđu, bijes, gorčinu, ispraznost, koroziju koja se stvorila u njima. Iako je "Kislota" imala sasvim dobru ideju, ostalo mi je dosta toga tu nedorečeno.
Primjedbe
Objavi komentar