Talijan Paolo Sorrentino uz Kineza Wong Kar-waija i Danca Nicolasa Windinga Refna vjerojatno je vizualno najupečatljiviji filmski autor današnjice, a "La Grande Bellezza" je djelo u kojem se možda i najbolje prepoznaje njegova vizija. Film koji je osvojio Oscara, Zlatni globus i Baftu za najbolji strani film, najbolji europski film i još više od 50 nagrada i priznanja, prava je vizualna poslastica koja je ujedno posveta i zlatnom dobu talijanskog filma, posebno Felliniju i njegovim remek-djelima "La Dolce Vita" ili "8 1/2". Baš kao što je Fellini sa svojim filmovima na fantastičan način uspio prikazati svu zavodljivost, ali i ispraznost života rimskih elita na prijelazu iz pedesetih u šezdesete, isto je uspjelo i Sorrentinu s erom Silvija Berlusconija (kojem je snimio i posebnu posvetu u filmu "Loro").
Svu tu ispraznost i površnost koju proživljava, na svojoj koži osjeća i Jep Gambardella (izvanredni Toni Servillo). Ovaj ugledni novinar i kazališni kritičar, koji se još u madosti proslavio i ugurao u visoko društvo zahvaljujući hvaljenoj knjizi koju je nekoć napisao, taman slavi 65. rođendan. Jepov život se posljednjih godina sveo na lutanje društvenim događajima i feštama elita u Rimu, a pretvorio se on u svojevrsnog kralja društvenog života Rima, posvudušu bez koje se ne može zamisliti niti jedna proslava. No, kako to već valjda ide s godinama, i Jep će shvatiti da je život koji je vodio bio potpuno potraćen, da mu se ništa bitno nije dogodilo još od mladosti. Da je sve oko njega lažni sjaj, da je okružen ulizicama i mediokritetima, neiskrenim ljudima i snobovima koje ne može smisliti i koji mu se gade, gotovo jednako kao što se on sam gadi sebi. Pratit ćemo u "La grande bellezza" tako njegovo tumaranje povijesnim ulicama grada kao što je Rim, grada fascinantne povijesti i arhitekture koji će biti potpuni kontrast površnosti i ispraznosti svojim aktualnim stanovnicima.
"La grande bellezza" je maestralna satira na dokoni i isprazni život elita, a i u svim svojim kasnijim filmovima i serijama Sorrentino se pokazao kao vrsni društveni kritičar i satiričar. Kao majstor simbolizma i nevjerojatno vizualan tip, Sorrentino pred gledatelja stavlja svoju viziju potpunog moralnog kaosa i nereda te duhovne i emotivne praznoće, a bez obzira što sve tu vrvi od blještavila i boja, one služe samo kako bi prikrile taj sveopći mrak. Praktički svi ti muškarci i žene kojima je Jep okružen prave su moralne, a često i fizičke nakaze. Groteskne karikature koje hedonizmom, beskonačnim zabavama, razbacivanjem novcem i nadmetanjem u bogatstvu pokušavaju prikriti svu prazninu u sebi, sav taj jad i potpunu beskorisnost. Za to vrijeme Jep proživljava pravu egzistencijalističku krizu tumarajući i lutajući kroz more apsurda i vraćajući se povremeno u svoju mladost, u vrijeme kada se još činilo da bi njegov život mogao imati nekog smisla i neku svrhu.
Primjedbe
Objavi komentar