Lilja (Oksana Akinšina) je 16-godišnjakinja koja živi u nekom ruskom gradu čiji svijet će se srušiti kad shvati da je njena majka ne misli povesti sa sobom u Ameriku, gdje se zaputila s novim ljubavnikom. Shvatili su ljudi da im je 16-godišnjakinja višak i da bi im samo smetala pa je Lilju mama odlučiča ostaviti na brigu tetki koja se odmah preselila u veći i bolji stan u kojem su do jučer živjeli Lilja i njena majka, a Ljilju je bacila u prčvarnicu u kojoj je ona sve donedavno obitavala. I bit će to samo početak užasa i zle sreće koja će zadesiti ovu naivnu tinejdžericu koju će njena najbolja prijateljica pokušati uvući u prostituciju, a vrećice s ljepilom su standardna oprema praktički svakog njenog vršnjaka. Jedina osoba s kojom će se Ljilja uspjeti povezati je njen mlađi susjed Volodja, dječak koji svakodnevno trpi brutalna zlostavljanja svog oca, a kad se učini da se Lilji sreća konačno osmijehnula nakon što se zaljubi u tipa koji će je nagovoriti da zajedno odu u Švedsku, tek tada će joj se život pretvoriti u potpunu katastrofu.
Bio je kultni film Šveđanina Lukasa Moodysona jedan od onih hiperrealističnih ostvarenja u kojem sve, nažalost, izgleda potpuno autentično i stvarno. To i ne čudi jer je inspiraciju za priču za "Lilya 4-Ever" ovaj pjesnik i pisac koji je sredinom devedesetih počeo snimati filmove i proslavio se romantičnom dramom "Fucking Amal", pronašao u stvarnoj osobi i stvarnoj sudbini mlade Litvanke koja je završila kao prostitutka u Švedskoj. Bavi se Moodyson u svom filmu temama kao što su trgovina ljudima i seksualno ropstvo, no čak i više nego na samu tu tematiku, on se potrudio prikazati uvjete i razloge zašto mnoge djevojke poput Lilje završavaju tako kako završavaju. Kako bi dobio što realistični dojam, snimio je Moodyson "Lila 4-ever" u gotovo tipičnom dogmatskom, sirovom stilu. Cijeli film je snimljen kamerom iz ruke, u pokretu, bez upotrebe umjetnih svjetala, a život u tom neimenovanom postosvjetskom gradu zastrašujuće podsjeća na sve ono čemu se smijemo na satiričnom portalu Slavorum. S razlikom da ovdje i nema razloga za smijeh.
Već u uvodnoj sceni zapravo vidimo kako će Ljilja završiti pa se potom vraćamo na početak njene priče, no i bez tog prologa, vrlo brzo postalo bi nam jasno da je ovo jedna od onih priča koje nikako ne mogu imati sretni završetak. Pokupio je "Lilya 4-ever" sve najvažnije nagrade u izboru za švedski film godine, bio je nominiran i za europski film godine s kojim se Moodison potvrdio kao najveća nada švedskog filma i mnogi su mu počeli stavljati teret zazivajući ga kao novog Ingmara Bergmana. No, za razliku od prvih filmova koje je snimio u naturalističkom, gotovo pa dokumentarističkom stilu na tragu filmova koje je tada snimao Lars Von Trier, počeo je kasnije Moodison snimati pomalo eksperimentalne filmove. Snimio je zatim i prvi film na engleskom "Mammoth", no, prva tri filma s kojima se predstavio na prijelazu iz devedesetih u dvijetisućite i dalje ostaju vrhunac njegovog opusa (Fucking Amal, Tilsammans, Lilya 4-ever).
Zanimljivo je kako je prema prvotnoj ideji, Moodison Lilju zamislio kao dubinski religioznu osobu pa je važnu ulogu trebao imati i Isus Krist glavom i bradom koji bi se stalno nalazio u nju, no srećom pa je u zadnji čas promijenio odluku i odlučio se držati čvrsto realizma. Ipak, Lilja je i dalje onako naivno, mladenački religiozna i stalno sa sobom nosi obiteljsku ikonu te vjeruje da će joj netko od nebeskih zaštitnika pomoći i spasiti je, no znamo svi da je to nešto što se baš i ne događa. Također, velika većina filma ne samo da se zbiva negdje u Rusiji ili okolici, već su i praktički svi glumci ili naturščici koje je Moodison (koji ne govori ruski) angažirao Rusi te je dosta toga prepušteno improvizaciji. Impresivnu ulogu Lilje odigrala je tada 15-godišnja Oksana Akinšina, koju se i dalje može pronaći u nekim novijim ruskim filmovima (jedva sam je prepoznao u nedavnom hororu "Sputnik", ipak je to sada žena u tridesetim godinama).
Iako priča o djevojci namamljenoj u svijet prostitucije možda i zvuči klišeizirano i kao nešto što smo već bezbroj puta gledali, rijetko tko je osobi koja je doživjela takvu nesretnu sudbinu uspio dati ljudsko lice kao Moodison i Akinšina. "Lilya 4-ever" je jedan od onih filmova koji se duboko urezuju u pamćenje i kojeg se teško riješiti. Prava je to anti-bajka, mračna, tužna, potresna, šokantna i zastrašujuća priča o najgorem razdoblju tranzicije, sumornim devedesetima, koja je uz to snimljena s puno stila i osjećaja.
Primjedbe
Objavi komentar