Bila je uloga u ovoj glazbenoj drami smještenoj u Chicago dvadesetih godina prošlog stoljeća i posljednja u životu za prerano preminulog američkog glumca Chadwicka Bosemana. Iako Bosemana svi zasigurno najbolje pamte po glavnoj ulozi u "Black Pantheru", uspio je ovaj glumac u posljednjih desetak godina ostvariti nekoliko zanimljivih uloga i u ozbiljnim filmovima. Glumio je on tako Jamesa Browna u "Get on Up", odvjetnika Thurgooda Marshalla u "Marshall" ili bejzbolaša Jackiea Robinsona u "42", no uloga ambcioznog, drskog i prilično taštog fikcionalnog trubača Leveea, mogla bi mu donijeti i prvu i jedinu nominaciju za Oscara. I zaista Boseman izgleda dosta neprepoznatljivo u ovoj ulozi i nabildani i mišićavi tip kojeg pamtimo iz "Black Panthera" ovdje se pretvorio u mršavog i ogorčenog svadljivca.
Levee je najamni trubač i član pratećeg sastava pionirke afroameričke Blues glazbenice Ma Rainey (Viola Davis) koja je dvadesetih godina zaslužila epitet "Majke Bluesa". Ma je velika zvijezda, a tako se i ponaša. Sve mora biti po njezinom, a u središtu priče ove pomalo teatralne glazbene drame je snimanje ploče u studiju u Chicagu. Ambiciozni Levee ne zadovoljava se samo ulogom pratećeg trubača, već je on smislio i nove aranžmane za poznate pjesme Ma, no ona za to ne želi ni čuti. Pjesme se imaju izvoditi onako kako je to ona zamislila. Osim između Leveeja i Ma, tenzije rastu i među ostatkom pratećeg glazbenog sastava, očita je napetost između Ma, benda i bijelog menadžera i bijelog vlasnika studija koji su svjesni da su u Ma pronašli zlatnu koku.
Uz to, Levee je bacio oko na djevojku iz Maine pratnje i neskriveno joj se upucava, a planira on okupiti i vlastiti bend jer je uvjeren kako je skladao pjesme koje će publika obožavati. No, problem je što mu vlasnik studija nudi sitniš za notne zapise, a nesuglasice među glazbenicima i svađe dovest će i do proživljavanja nekih starih trauma i zaista užasavajućih životnih priča o sudbinama crnaca u Americi početkom prošlog stoljeća. Iako je definitivno "Ma Rainey's Black Bottom" bio i pomalo aktivistički film u kojem se problematizira traumatična povijest američkih crnaca, nije to bilo ni izbliza nametljivo i didaktički kao recimo u posljednjim filmovima Spikea Leeja. Stilski me ovaj film nekako najviše podsjetio na nedavni "Fences" Denzela Washingtona, što zapravo i ne čudi jer oba ova filma nastala su po kazališnim predstavama i u oba je filma to posve očito.
Potpuno je jasno da je i "Ma Rainey's Black Bottom" više kazališna drama, nego što je to tipični filmski materijal i naravno da su u takvoj situaciji i svi ti glumci imali priliku za iskazati kvalitete. I cijela glumačka postava je jako dobra, od pratećeg glazbenog sastava pa do naslovnog dvojca, no ipak mi je ovaj film bio nekako ispod očekivanja. Nakon silnih hvalospjeva uglavnom američke kritike koju sam čitao o ovom filmu, možda sam imao prevelika očekivanja i očekivao tko zna što od ovog filma, no nekako imam dojam da "Ma Rainey's Black Bottom" ne bi ni izbliza dobio takvu pažnju da to nije posljednji film u kojem se pojavljuje Boseman. Solidno i ništa više.
Primjedbe
Objavi komentar