Koliko može biti opasno nastaniti se u nekom ukletom stanu ili kući, naučili smo već u bezbroj horora, a u ovom španjolskom čija se radnja odvija sredinom sedamdesetih, shvatit ćemo da je podjednako opasno obitavati u stanu koji je susjedni onom ukletom. Već u uvodnim scenama vidjet ćemo da se nešto zlokobno u stanu zgrade na adresi Malasana 32 u Madridu dogodilo i četiri godine ranije, a obitelji Olmedos koja je sa sela stigla u metropolu, vjerojatno i ne naslućuje koji je stvarni razlog zašto su tako povoljno dobili prostrani višesobni stan na dobroj lokaciji. Koji je pravi razlog njihove seobe nije nam baš jasno iako se da naslutiti da i ova obitelj ima neke tajne, kao i da nisu baš financijski potkoženi, nego su stan kupili na kredit, a i muž i žena pronašli su posao u Madridu i vjeruju da će isplaćivati hipoteku.
S njima su doselili i ženina kćer iz prethodne veze, 17-godišnja Amparo te dva mlađa brata, usamljeni tinejdžer Pepe te petogodišnji Pepe. Tu je i djed koji dijeli sobu s najmlađim Pepeom i koji će prvi čuti i vidjeti neke jezive i neprirodne stvari koje se odvijaju u ovoj zgradi. Neće trebati proći puno da svim članovima obitelji postaje jasno da je tu nešto opako, a cijela ova priča bila je pomalo na tragu relativno novih američkih horora kao što su "Insidious" ili "The Conjuring". Čak četvero scenarista radilo je na ovoj priči koju je režirao Katalonac Alberto Pinto koji se prije koju godinu predstavio horor komedijom "Matar a Dios" pomalo na tragu Alexa de la Iglesie.
No, "Malasana 32" bio je jedan od onih pomalo generičkih horora koji strah i jezu konstantno gradi na jump-scareovima i sugestivnoj muzici koja je bila čak i pomalo iritantna. Očit uzor ovdje su mu bili ti moderni američki horori o opsjednutim kućama i ljudima koji se u zadnje vrijeme štancaju kao na pokretnoj traci, no uspio je tu već stotinu puta viđenu priču korektno prilagoditi mjestu i vremenu. Šteta je samo što se tim auteničnim detaljima i sjajnom odabiru vremena i lokacije, razradi odnosa među likova vođenim besparicom nije posvetilo više pažnje, a manje posvetilo zaista nepotrebnom konstantnom inzistiranju na često isforsiranom i umjetnom plašenju gledatelja. Ipak, bilo je ovo na kraju sasvim solidno i gledljivo.
Primjedbe
Objavi komentar