"Građanin Kane" je film koji i 80 godina nakon što je snimljen ne predstaje fascinirati publiku, a pozadinom priče kako je ovaj klasik nastavio odlučio se pozabaviti David Fincher. Nakon što se još 80-ih proslavio režirajući spotove za brojne glazbenike, Fincher se u zadnjih 25 godina prometnuo u jednog od vodećih američkih režisera filmovima kao što su "Sedam", "Klub boraca", "Zodiac" ili "Social Network", a priču o čovjeku koji je napisao scenarij "Građanina Kanea" prvotno je po scenariju svog oca Jacka planirao snimiti još krajem devedesetih. No, njegovo inzistiranje da "Manka" snimi u crno - bijeloj tehnici tada je odbilo producente, a trebalo je proći punih dvadeset godina da ova priča konačno zaživi.
U međuvremenu je Jack Fincher preminuo, a umjesto originalno zamišljenog Kevina Spaceyja u ulozi scenarista Hermana J. Mankiewicza zablistao je Gary Oldman. I zaista je velika šteta što je Oldman svoje najbolje glumačke godine potratio uglavnom na bezvezne uloge u bezveznim filmovima i od sredine 90-ih pa naovamo mogli smo ga vidjeti tek u nekoliko zaista dobrih uloga (Tinker Tailor Soldier Spy i Darkest Hour mi prvi padaju na pamet), a takva je definitivno i uloga Manka. Iako je Oldman u stvarnosti stariji od Mankiewiczevog lika u filmu dvadesetak ili čak tridesetak godina, to u ovom slučaju uopće nije bitno, a Fincherov film je ujedno fascinantan vizualni i stilski hommage Hollywoodu 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća.
Savršeno je on uspio ovdje spojiti tradicionalno i moderno trudeći se da "Mank" izgleda kao da je i snimljen početkom 40-ih kada je snimljen "Građanin Kane", a istovremeno djeluje kao film koji je snimljen danas. I soundtrack Trenta Reznora i Atticusa Rossa zvuči posve netipično za njih i također djeluje kao da je iz razdoblja kada se odvija radnja filma odnosno 1940. godine. Nakon što se u drugoj polovici tridesetih proslavio u kazalištu i na radiju, holivudski studio RKO Pictures dao je Wellesu otvorene ruke za snimanje prvog filma. Dobio je Welles punu kreativnu slobodu, a za pisanje scenarija angažirao je jednog od najuglednijih holivudskih scenarista tridesetih, Manka. No, već do tada Mank se uspio posvađati s većinom najvažnijih faca u Hollywoodu, usput je ozbiljno zaglavio s alkoholom, a taman je slomio nogu u prometnoj nesreći.
Dok se Mank oporavlja od nesreće i svi oko njega se trude da ga skinu s alkohola, stiže poziv Wellesa koji mu nudi suradnju i pisanje scenarija za njegov prvi film na temu po njegovom izboru. Ali, bez njegovog potpisa jer se Welles planirao potpisati kao jedini scenarist svog prvog filma. I bacit će se Mank na pisanje scenarija filma koji će kasnije postati poznat kao "Građanin Kane", a kroz stalne njegove flashbackove u prošlost i u tridesete godine, polako ćemo shvaćati što ga je to motiviralo na ovu priču. Upoznat ćemo preko tih flashbackova Manka odnosno Mankiewicza kao genijalnog, ali problematičnog, nepouzdanog i neobuzdanog pisca kojeg većina smatra najboljim u Hollywoodu.
To mu je omogućilo i kretanje u krugovima najmoćnijih ljudi i to ne samo po pitanju filma, već je bio on jako blizak s medijskim mogulom i bogatim biznismenom Williamom Randalphom Hearstom. Kretanje u tim krugovima omogućilo mu je da sazna i mnoge tajne i da savršeno shvati kako oni funkcioniraju. Kako će prolaziti godine, Mank će postajati sve ogorčeniji na te ljude, način na koji funkcionira studijski holivudski sistem i kako se preko filma i medija pomalo na tragu Goebbelsove taktike manipulira ljudima, što će do izražaja doći kod izbora za guvernera Kaliforije sredinom tridesetih. Zbog svoje pronicljivosti i činjenice da ne zna držati jezik za zubove, Mank će ubrzo od istih tih ljudi biti prezren, odbačen i ismijan, a scenarij za Wellesov film poslužit će mu kao prilika za osvetu tom pokvarenom snobovskom šljamu koji ga je odbacio.
Snimio je Fincher raskošnu biografsku dramu koja je ujedno i moćna socijalna kritika ne samo tadašnjeg sustava prepunog blještavila i raskoša ispod kojeg se skrivaju brojne gadosti, već je "Mank" ujedno i subverzija na brojne današnje situacije u društvu. Film je to prepun referenci na brojne filmove iz tog razdoblja, a ujedno je i svojevrsna dekompozicija Wellesovog misterija i mita, iako nitko normalan ne može poreći da je stari Orson bio genijalac koji je film promijenio za sva vremena. No, za Wellesov prijelomni film dobar dio zasluga pripada i ovom do jučer neznanom junaku starog Hollywooda čiju je životnu priču Fincher iznio. Iako se "Mank" ipak ne može svrstati u sam vrh Fincherovog opusa, definitivno je to film koji se potpuno razlikuje od svega što je on do sada snimio.
Primjedbe
Objavi komentar