Fenomen Liama Neesona kao akcijskog junaka u šezdesetim godinama života i dalje mi je teško shvatljiv, no konačno evo i ovog sjevernoirskog glumca u jednoj ulozi primjerenijoj njegovoj dobi, ali i senzibilitetu. "Obična ljubav" romantična je drama o paru u kasnim pedesetima ili ranim šezdesetima u čiji će se život ušuljati rak. Joan (Leslie Manville) i Tom (Neeson) par je koji je već desetljećima zajedno, a djeluju oni kao da se vole kao prvog dana. Oboje su u mirovini, a prazninu koja je nastala s pogibijom kćeri jedinice petnaestak godina ranije, ispunjavaju šetnjama, mirnim, jednostavnim, krajnje običnim životom. No, sve će se to naći pred velikom kušnjom kad Joan sazna da boluje od raka dojke nakon čega će se njezin život pretvoriti u potpunu neizvjesnost.
Konstantne terapije, posjeti bolnicama, operacije postat će Joanina svakodnevica, a Tom će se truditi stalno biti uz nju kao podrška i oslonac, iako to neće biti nimalo jednostavno, a nerijetko ni ugodno. Bio je "Ordinary Love" jedan od onih filmova koji odiše nježnošću i emocijama, a djeluje ova priča i više nego realistično i stvarno. Ovo je jedna od onih situacija koja se može dogoditi svakom u životu, a po scenariju uglednog sjevernoirskog dramatičara Owena McCaffertyja (kojem je ovo bio prvi film), supružnici Lisa Barros D'Sa i Glenn Leyburn snimili su zaista dirljivu dramu. Naravno da uvjerljivost i kvaliteta cijele ove priče počivaju na uvjerljivim izvedbama dvoje glavnih glumaca i bez obzira što ova priča nije nimalo lagana, zaista je bilo osvježavajuće konačno vidjeti Neesona u ulozi u kojoj ima što glumiti.
Kako je snimljen ovaj film u sjevernoirsko - irskoj koprodukciji, tako je i "Ordinary Love" izabran za najbolji irski film godine, a svjetsku premijeru je imao na festivalu u Torontu. Bio je to i prvi film koji je sedam godina poslije odličnog "Good Vibrations" snimio par D'Sa - Leyburn, a opet je to bilo nešto posve drukčije u odnosu na prethodni film. Zbog toga i ne čudi da se ovaj dvojac danas smatra možda i najvažnijim i najzanimljivim filmašima koji dolaze iz Sjeverne Irske jer iako se ovaj puta zapravo ne bave lokalnom temom, kroz priču Joan i Toma posredno možemo upoznati i kako izgleda život današnjeg Belfasta. Barem kako izgleda tamošnji zdravstveni sustav, no dakako da je u prvom planu jedna trezvena, uvjerljiva, topla, humanistička priča prepuna ljubavi i emocija.
Primjedbe
Objavi komentar