Kad se nešto ide raditi na silu, to obično ne završi baš najbolje, a takav je slučaj bio i s ovim brzopletim biografskim filmom o Davidu Bowieju. Sam Bowie je još za života rekao da ne želi da se o njemu snimaju filmovi, a njegovi sin Duncan Jones, i sam filmski redatelj, nije ekipi koja je radila na "Stardustu" dopustio upotrebu Bowiejeve glazbe, a biografski film o Bowieju bez Bowiejeve muzike to je nešto kao kajgana bez špeka. Može proći, ali je nekako bljutavo, bezvezno i prazno. Baš takav, nažalost, bio je film koji je napisao i režirao izvjesni Gabriel Range. I što je najstrašnije od svega, njegova ideja zapravo uopće i nije bila loša i nije on snimio jedan od onih wikipedijskih biografskih filmova od kojih se u pravilu užasavam, već se on odlučio pozabaviti jednim određenim periodom Bowiejevog života.
Taj period je sam početak sedamdesetih ili točnije 1971. godina kada se mladi i još neafirmirani Bowie zaputio na svoju prvu američku turneju. Godinu ili dvije ranije on se proslavio pjesmom "Space Oddity", no sljedeći njegov album "The Man Who Sold the World" prošao je iznimno slabo, posebno u Americi. Gotovo svi oko njega su uvjereni da taj album neće proći u Americi, no svejedno će se on zaputiti preko Atlantika na turneju koja će se pokazati kao debakl. Ali, iz tog debakla Bowie će ne samo izvući neke pouke, već će se izgraditi kao osoba i umjetnik te pronaći svoj izričaj koji je predstavio već sljedeće godine sa svojim alter-egom Ziggy Stardustom. Pratit ćemo u ovom filmu tako Bowiejevu turneju koja će biti potpuna katastrofa, a u sklopu koje će svirati (i to tuđe pjesme), između ostalog, na konkvenciji prodavača usisavača i na sličnim opskurnim mjestima jer mu menadžer nije uspio ishoditi ni radnu vizu.
Veliki minus u ovom filmu bio mi je i potpuno promašeni casting glumca koji je utjelovio Bowiea i britanski glumac, kaže Wikipedia i pjevač, Johnny Flynn mi nikako nije sjeo. Puno bolji mi je bio američki glumac i komičar Marc Marcon u ulozi Roba Obermana, njegovog američkog publicista koji je u to vrijeme jedini vjerovao u njega i u njegovu glazbu te mu je bio suputnik na ovoj neslavnoj američkoj turneji. Tu je i Jena Malone kao Bowiejeva prva žena Angie, a iako je Range pokušao zagrebati ispod površine i pozabaviti se više umjetnikovim unutarnjim stanjem i nesigurnostima, ostalo je to dosta nedorečeno.
Vidjet ćemo u ovom filmu kako je veliku ulogu
u Bowiejevom životu odigrao strah da će oboliti od shizofrenije, koja je bila
dosta česta u njegovoj obitelji, kao i strah da u njemu nema ničeg originalnog,
već da je loša kopija nekih tada poznatih zvijezda. Naravno da je vrlo brzo
shvatio da se podcijenjivao, no velika prilika ovdje je propuštena iako
"Stardust" zaista nije baš tako užasan film kao što sam očekivao i kao
što govore ocjene i reviewi koje sam čitao. Gledao sam i bezbroj lošijih filmova.
Primjedbe
Objavi komentar