Vjerujem da svi jako dobro znaju za "Sedmi pečat" (Seventh Seal), legendarni film Ingmara Bergmana u kojem vitez Max von Sydow igra šah protiv smrti, no i Mađari u svojoj kinematografiji imaju jedan jako važan film s riječi "pečat" u nazivu. U filmu Zoltana Fabrija to je peti pečat odnosno "The Fifth Seal" (Az ötödik pecset u originalu), podjednako filozofsko djelo koje je napisao prema istoimenom romanu Ferenca Sante. Fabri je i dalje možda najpoznatiji po ekranizaciji čuvenog dječjeg romana Ferenca Molnara "Junaci Pavlove ulice", knjige koju su svi klinci još iz moje generacije gutali, a bio je Fabri iznimno cijenjen i poštovan u mađarskoj kinematografiji. Nije imao previše problema s cenzorima u komunizmu jer se nije priklonio modernizmu, već je na njega najviše utjecao talijanski neorealizam i francuski poetski realizam tridesetih, no svejedno je u kasnijoj fazi karijere počeo malo stilski eksperimentirati.
To se sjajno vidi i u ovoj nadrealističkoj ratnoj drami čija se radnja događa 1944. godine u Budimpešti, gdje će se za vrijeme policijskog sata u jednoj krčmi u razgovor upustiti urar, trgovac knjigama, stolar, vlasnik krčme i stranac koji će se ondje zateći. Njihov tipični pijani birtijski razgovor presjeći će urar s hipotetskim pitanjem koje će promijeniti njihove živote. Urar će društvo okupljeno za stolom uz Kekoporto (ime tog vina ostalo mi je u sjećanju jer smo ga još kao tinejdžeri lokali iz plastičnih boca, a litra je koštala valjda tri ili četiri kune) ili neki slični mađarski kiseliš suočiti s naizgled bezazlenim pitanjem. Kad biste mogli birati, biste li radije bili krvožedni vladar koji ne zna da je ono što čini loše ili pošteni rob na kojeg se isti taj krvožedni vladar okomio?
Potpuno hipotetsko pitanje neće dati mira svim okupljenima, a svi ovi likovi uskoro će se naći u situaciji gotovo identičnoj onoj s kojom su suočeni u tom pitanju. Bio je ovo sjajan film o moralu i ljudskoj prirodi, nevjerojatno subverzivan i hrabar te je za njega Fabri dobio glavnu nagradu na festivalu u Moskvi, tada najjačem filmskom festivalu za zemlje istočnog bloka. Prikazan je "Peti pečat" i u natjecateljskom programu festivala u Berlinu, a iako je snimljen u pomalo komornim i minimalističkim uvjetima, pitanje koje će urar postaviti ostatku društva, definitivno nastavlja proganjati gledatelja još dugo nakon završetka filma. Može se ovaj film promatrati i kao na svojevrsnu subverziju na tadašnji komunistički režim u Mađarskoj iako se radnja zbiva za vrijeme II svjetskog rata kada su u Budimpešti i dalje na vlasti nacistički kolaboracionisti.
Baš u smislu kolaboracionizma i suradnje s nacistima možda je najbolje i promatrati i razmišljati o pitanju koje je urar postavio ostatku ekipe. Jer film je ovo prepun simbolike, zapravo se na cijeli film može gledati kao na metafizičku metaforu i pitanje na koje će i likovi, ali i gledatelji morati potražiti odgovor je ne samo zašto ljudi čine zlo, već i zašto velika većina šutke na to pristaje, ne buni se i konformistički se odlučuje pognuti ramena. Dosta sugestivno djeluje i slika španjolskog slikara iz 16. i 17. stoljeća El Greca koja se pojavljuju na početku filma, a djelo je to koje se znakovito i naziva "Otvaranje petog pečata" te i iz današnje perspektive djeluje nevjerojatno ezoterično i hermetično te unikatno. "The Fifth Seal" je definitivno jedan od onih filmova koji nudi pregršt toga za promišljanje, moćna priča koja zadire duboko u dubine ljudskog postojanja i ljudske prirode.
Primjedbe
Objavi komentar