Tinejdžerica Ellie Chu vjerojatno je jedina (uz svog oca udovca, koji je nadzornik na željezničkoj stanici) Kineskinja u fikcionalnom provincijskom gradiću Squahamishu, a dodatni novac ova bistra autsajderica koja nema prijatelja zarađuje pišući zadaće za svoje kolege. Tako će joj jednog dana pristupiti stereotipni tupasti sportaš iz njene škole Paul, koji je potajno zaljubljen u školsku ljepoticu Aster Flores, no kako nije baš nešto rječit i inteligentan, volio bi da upravo Ellie napiše koje ljubavno pismo. S obzirom da njoj i ocu Elektra svaki čas treba iskopčati struju, Ellie će pristati pisati ljubavna pisma za nadnicu od 50 dolara, a situacija će se zakomplicirati kada shvatimo da je i Ellie potajno zaljubljena u zanosnu, pametnu i iznimno dragu Aster. S druge strane, Aster pomalo začuđujuće izlazi s mladim bogatašićem Trigom, nevjerojatno glupim ljepotanom, no svejedno će se ona nastaviti dopisivati s Ellie, misleći da je to zapravo Paul.
Potpuno će je iznenaditi njegova artikuliranost, interes za umjetnost i književnost, sve ono što i ona inače voli, tako da će se vrlo brzo ovdje stvoriti iznimno zanimljiv ljubavni ne trokut, već više četverokut. Naravno da je "The Half of It" još jedna u nizu moderniziranih verzija priče o legendarnom francuskom nosonji i romantičnom poeti Cyranu de Bergeracu, koja bez obzira što je napravljena po određenoj formuli, izazvala je salve hvalospjeva uglavnom liberalno nastrojene američke kritike. Iako stoji da je troje glavnih likova iznimno šarmantno i dopadljivo, i da "The Half of It" ima svojih svjetlih pa čak i duhovitih trenutaka, meni je ipak ovo bilo previše podilazeće i preočito igranje na kartu političke korektnosti, koja očito i dalje prolazi i prolazi.
Jer osim što je ovdje glavna junakinja dio manjinske zajednice ondnoso jedina je Kineskinja u gradiću koji nastanjuju gotovo isključivo bijelci, ona je još uz to i lezbijka, a to su likovi na koje današnja kritika očito voli izdrkavati do besvijesti. Naravno da drugi film američke filmašice podrijetlom iz Kine Alice Wu nakon čak 16 godina pauze poslije također hvaljenog prvijenca "Saving Face", ne treba ni samo tako olako odbaciti, no u suštini je ovo film kakav smo već bezbroj puta gledali. Film koji u sebi nosi poruku uključivosti i koji se poigrava stereotipima o površnosti kod ljudi, ali i činjenicom da nam se često, posebno u tim tinejdžerskim godinama, voljeli prikazati boljima nego što jesmo kako bismo impresionirali neku drugu osobu. Bila je ovo na kraju simpatična romantična komedija zabune i zablude koja je premijeru imala na festivalu u Tribeci, gdje je čak dobila posebnu nagradu da bi ubrzo preselila na Netflix.
Primjedbe
Objavi komentar