Nakon što je godinu ranije polučio sjajan uspjeh s modernom serijskom horor adaptacijom kultnog romana "The Haunting of the Hill House" Shirley Jackson, Mike Flanagan pozabavio se sada stvaralaštvom još jednog starog majstora horora, Henryja Jamesa. Iako priča prve sezone s drugom zapravo i nema neke veze, već je serijal "The Haunting" zamišljen kao antologija, pojavljuju se u "Bly Manoru" mnogi glumci koje smo upoznali u "Hill House". Samo, naravno, u posve drugim ulogama i u posve drugim okolnostima. Ono što povezuje ove dvije sezone je osim tematike ukletih kuća i obrade te prilagodbe nekih književnih horor klasika i standarda je i stil pa se i ovdje cijela priča odvija jako sporo, možda čak i mrvicu prerazvučeno za moj ukus.
Baš kao što je bio slučaj i s "Hill House", oni koji vole onaj tipični američki brzopotezni horor, mogli bi biti razočarani i mogao bi im "Bly Manor" koji je rastegnut na devet epizoda od pedesetak minuta biti prerazvučen. I ovaj puta Flanagan je uzeo dosta vremena kako bi nas upoznao s pozadinom i osobnom pričom praktički svakog lika kojeg ćemo ovdje upoznati. Imamo tu pregršt flashbackova, skakanja iz jednog u drugo vremensko razdoblje tako da sam se u jednom trenutku pomalo uspio i izgubiti, a iako je "Bly Manor" nominalno horor, podjednako je to i drama. Priča o gubitku bliskih osoba jer svi likovi ovdje nekog bliskog su izgubili i kako se nositi s tim gubitkom. Duhovi za koje nam je odmah u startu jasno da opsjedaju ovu kuću tek su zapravo dodatak, čak i svojevrsna metafora za sve ono što likovi proživljavaju.
Za razliku od "Hill House", radnja "Bly Manor" zbiva se u Engleskoj u drugoj polovici osamdesetih godina. Mladu učiteljicu iz Amerike, Dani (Victoria Pedretti), misteriozni britanski pravnik angažirao je kao kućnu nastavnicu za njegove nećake, 10-godišnjeg Milesa i 8-godišnju Floru. Dvije godine ranije njihovi roditelji su poginuli pod nikad do kraja razjašnjenim okolnostima, a žive oni u jednoj od onih tipičnih vila iz gothic horora u engleskoj provinciji. Vrlo brzo postat će nam jasno da duhovi ne opsjedaju samo kućerinu u kojoj je Dani angažirana, već je i ona sa sobom ondje uspjela dovući neke duhove iz prošlosti. I polako i temeljito s vremenom ćemo početi shvaćati što su te nadnaravne sile koje se okupljaju u ovoj kući i okućnici te tko su ti duhovi iz prošlosti koji proganjaju sve one koji završe u Bly Manoru.
Baš kao i u "Hill House", opet najveća jeza i strah počivaju na suspenseu, odgađanju, u iščekivanju neminovnog, u povremenim kratkim nagovještajima nekog iskonskog zla. Opet je najveći plus cijele priče dubinska izgradnja likova za što je uzeto jako puno prostora i vremena, no nekako imam dojam da bi cijela ova priča sasvim korektno funkcionirala ako već ne kao cjelovečernji film, onda kao mini-serija od maksimalno šest epizoda. U jednom trenutku postalo mi je sve to dosta zamorno jer imali smo praktički tu cijele epizode koje su posvećene prošlosti i pozadini određenih likova, a cijeli hororski klimaks opet je nekako zbrzan i uguran u nekih dvadesetak minuta. Bez obzira na sve, "Bly Manor" pokazao se kao sasvim korektna serija koja je zapravo savršeni nastavak prethodnika.
Primjedbe
Objavi komentar