Zanimljivu i nimalo jednostavnu povijest Italije pratimo ovdje kroz priču dva glavna lika i dva najbolja prijatelja koji su se rodili istog dana. Datum 27. siječanj 1901. godine dan je kad je preminuo slavni talijanski skladatelj Giuseppe Verdi, a tog dana rodili su se Alfredo Berlingheri (Robert De Niro) i Olmo Dalco (Gerard Depardieu). Rodili su se oni na posve različitim krajevima socijalnog spektra tadašnje Italije. Dok se Alfredo rodio u bogatoj zemljoposjedničkoj obitelji sa sjevera Italije čiji je djed koji se također naziva Alfredo (Burt Lancaster), Olmo je vanbračno dijete koje je rodila neudana djevojka iz težačke obitelji. Njegov djed Leo (Sterling Hayden) neformalni je šef svih tih nadničara i težaka koji su zaposleni i žive na imanju Berlingherija.
Kako će godine prolaziti gazdinski sin Alfredo i mladi težak Olmo postat će nerazdvojni prijatelji, a iako će oni biti odgajani u različitom duhu, njihove priče ispreplitat će se neprestano. Kroz Prvi svjetski rat u koji će se Olmo prijaviti kao dobrovoljac, dok će Alfredo za to vrijeme učiti kako postati gazda, međuratno razdoblje tijekom kojeg će fašisti preuzeti vlast pa do kraja Drugog svjetskog rata. Perfektno je u "Novecentu" Bertolucci secirao talijansko društvo u prvoj polovici 20. stoljeća i prikazao kako je izgledala predinustrijska Italija uoči i za vrijeme fašizma.
Na početku film vidimo da stanje u Italiji nije odmaknulo puno dalje od feudalnog doba. Dok gazde žive u vilama i uživaju u bogatstvu i luksuzu, vojska seljaka i dalje je na razini kmetova i preživljavaju uz minimalne nadnice koje zarađuju radeći na gazdinskim imanjima sve one najteže poslove. Kad dođu loše godine, gubici se prebijaju upravo na leđima seljaka koji su užasavajuće eksploatirani, žive u nehumanim uvjetima, uglavnom su nepismeni i gladni. Stoga i ne čudi da se socijalistička misao tako brzo proširila među talijanskim seljacima pa će već uoči I svjetskog rata krenuti štrajkovi, prosvjedi, obračuni s gazdama, a situacija će eskalirati na prijelazu desetljeća.
Vidjet ćemo ovdje na primjeru likova kao što je sadistički i bolesni predradnik Attila Mellanchini (Donald Sutherland) kako je nastao fašizam i tko je zapravo doveo Mussolinija na vlast. Shvatit ćemo tko su bili ti tipovi koji su podržavali fašizam u Italiji i koji su bili razlozi da je on uopće zaživio i na koji način je preživio te se održao više od dva desetljeća. Iako Bertolucci cijelog svog života nije skrivao svoju naklonost komunističkoj misli, maestralno je on prikazao tko su bili ti gadovi, sadisti i sjecikese koji su na sebe navukli crne košulje i krenuli proganjati i maltretirati ljude. Naravno da je glavna pokretačka snaga kod svih tih tipova bila želja da se očuva status quo i da eksploatirani, potplaćeni i često izgladnjivani seljaci ostanu na razini na kojoj su bili, no vidjet ćemo do kraja filma da će svi ti gadovi skupo platiti za sve ono što su činili.
I cijelu tu povijest Italije u ovoj epskoj naturalističkoj drami u kojoj je Bertolucci angažirao sve ono najbolje što postoji u Italiji kad je u pitanju film (glazbu je skladao genijalni Ennio Morricone, a direktor fotografije bio je ništa manje genijalniji Vittorio Storaro, njegov standardni suradnik kojeg možda najbolje pamtimo kao fotografa Coppolinog remek-djela "Apocalypse Now"). I glumačka ekipa je iznimna te je uz ranije spomenute američke i europske zvijezde okupio i niz poznatih talijanskih glumaca i glumica iz tog razdoblja. Zbog činjenice da film traje više od pet sati, Bertolucci ga je na kraju podijelio u dva nastavka, a "Novecento" danas uživa status kao jedan od vrhunaca njegovog opusa.
Primjedbe
Objavi komentar