Istočna Ukrajina 2025. Godinu dana nakon što je završio rat upoznajemo doslovno spaljenu zemlju. Potpuno devastirano područje u kojem kao da više ne može biti života, prepuno ruševina, kao da je mrtva i zemlja koja skriva brojne neidentificirane leševe sa svih strana. Upravo će posao ekshumacije leševa pronaći umirovljeni vojnik s PTSP-om koji je upravo dobio otkaz u čeličani koja gasi proizvodnju. Takvo je okruženje nagrađivane distopijske postapokaliptične drame koju je napisao, režirao, producirao, snimio i montirao Ukrajinac Valentin Vasjanovič, filmaš koji je do sada bio najpoznatiji kao producent, snimatelj i montažer kultnog ukrajinskog filma "Pleme" iz 2014. godine.
Iako su ova dva filma prilično različita, opet ima tu dosta sličnosti i u oba filma upoznajemo potpuno dehumanizirano društvo, otupjele likove i posrnuće u apsolutni nihilizam. U beznađe i svijet u kojem gotovo više uopće nema razloga za život, no ljudi svejedno ondje i dalje žive i pokušavaju se vratiti u normalno, mirnodobsko stanje iako je očito da je tako nešto nemoguće. Posve je očito da je Vasjanovičev uzor bio legendarni Tarkovski i njegov kultni "Stalker" jer i u "Atlantisu" sve djeluje potpuno propalo, oronulo, zaista postapokaliptično. Da se pojavi ekipa divljih motorista mogao bi čovjek pomisliti da je ovo i neki od nastavaka "Mad Maxa", no stilski i vizualno ovo je ipak tipični europski art film.
Imamo tu uglavnom duge u većini slučajeva statične kadrove koji dodatno potenciraju tu mučnu, hladnu atmosferu, ugođaj potpune propasti. Premijerno je "Atlantis" prikazan na festivalu u Veneciji gdje je dobio i nagradu u sekciji Horizonti, a podjednako je Vasjanovičev film i parabola na političku situaciju u njegovoj zemlji kao i postapokaliptični vizija zemlje koju je potpuno uništio rat. U ovom slučaju Ukrajina, mogla bi to biti bilo koja država devastirana ratom jer već u uvodu saznajemo da je priroda toliko uništena da je postalo nemoguće vratiti je u prvobitno stanje. Baš kao što se zemlja pokušava oporaviti od trauma, isto se trude i ljudi, a među njima je i Sergej, nekadašnji vojnik kojem baš i ne ide prilagodba na mirnodopski život. Šteta je samo što je tempo ovog filma tako užasno spor, a njegovo najveće iznenađenje što će se i na takvom potpuno beznadnom mjestu roditi ljubav.
Primjedbe
Objavi komentar