Trebala je ova romantična humorna drama koju potpisuje (do sada) ne pretjerano poznati francuski filmaš Emmanuel Mouret biti prikazana u natjecateljskom programu otkazanog festivala u Cannesu, no zato je ovaj film dugačkog imena (Love Affair(s) mu je engleski naziv) ujedno i film s najviše nominacija za najvažniju francusku filmsku nagradu Cesar, njih čak 13. Ovaj je film uvršten i na popis najboljih filmova u 2020. godini uglednog francuskog magazina Cahiers du Cinema, a po strukturi, likovima i tematici "Les choses" me najviše podsjetio na tipične intelektualne romantične komedije Woodyja Allena. I to Allena iz njegove najplodnije faze sedamdesetih i osamdesetih uz dodatak francuskog šarma, lepršavosti i duha.
Bio je ovaj film pravo iznenađenje jer Mouret je izgradio fantastičnu i duboku priču o ljudskim odnosima, ljubavi, ali i sreći, tajnama, užicima, žudnji, samokontroli i njenom nedostatku te najiskonskijim ljudskim impulsima. Francuski naziv filma doslovno bi se mogao prevesti "Stvari koje govorimo, stvari koje činimo". Često se ono što radimo nađe u potpunoj suprotnosti s onim što govorimo ili mislimo i nerijetko se zna dogoditi da postupimo dijametralno suprotno od onog što smo mislili da je trebalo. Ili naknadno shvatimo da smo postupili potpuno pogrešno i suprotno od onog što smo osjećali u određenom trenutku, a u takvim situacijama više puta će se naći gotovo svi važniji likovi ovog briljantno strukturiranog i dinamičnog filma. Iako "Les choses" i nije klasična komedija pa ni romansa, već misaona i duboka drama o ljudskim odnosima, sjajno Mouret osmišljava i nerijetke duhovite situacije kojima fino razbija ozbiljnost cijele ove priče.
Perfektno je osmislio Mouret i likove, barem nekoliko njih glavnih koji se ovdje pojavljuju i čije se priče isprepliću i spajaju na nevjerojatan način. U središtu pažnje ove netipične romantične priče su mlada montažerka u trećem mjesecu trudnoće Daphne (Camelia Jordana) i također mladi prevoditelj koji sanja kako će postati pisac (Svi bi danas bili pisci!, fantastično poentira u jednom trenutku) Maxime (Nils Schneider). Oni će se susresti posve slučajno jer Daphne živi s Maximeovim bratićem Francoisom (Vincent Macaigne), a upoznat će se kad im Maxime stigne u posjet u provincijski ljetnikovac. No, zbog posla se Francois morao vratiti na nekoliko dana u Pariz, a iako se ne poznaju, dvoje glavnih protagonista morat će provesti skupa tih nekoliko dana te će jedno drugome otkriti svoje ljubavne jade, zgode i nezgode koje ćemo vidjeti u formi flešbekova.
Saznat ćemo tako kako je Maxime prethodno završio u ljubavnom trokutu s djevojkom Sandrom (Jeanna Thiam) kojom je bio opsjednut, a koja je u međuvremenu završila u vezi s njegovim najboljim prijateljem i cimerom Gaspardom (Guillame Gouix). Daphne je pak Maximeu otkrila kako je zapravo slučajno završila s tada oženjenim Francoisom i kako se on spletom okolnosti razišao s bivšom ženom Louise (Emilie Dequenne) koja je gotovo istovremeno kad i on pronašla nekog drugog. No, pokazat će se da niti jedna od tih priča nije tako jednostavna kako možda na prvu izgleda, a razmijenjujući vlastite priče i provodeći vrijeme skupa, dogodit će se neizbježno i između Maximea i Daphne. Pomalo čak ova pametna i oštroumna priča funkcionira i kao svojevrsna komedija zabune, stalno balansirajući između filozofskog i pomalo farsičnog tona, no ispostavio se "Love affair(s)" kao iznimna drama o ljudskoj prirodi.
Posebno me fasciniralo što se cijela ova priča slaže kao mozaik i konstantno se nadopunjuje, a postigao je Mouret fini balans između suptilne komedije i drame prepune emocija, intriga, nesporazuma i pukih slučajnosti. No, i susret Daphne i Maxime bio je puka slučajnost, kao i činjenica da je Francois baš u tom trenutku morao za poslom otići natrag u grad time im davši priliku da se upoznaju i da se između njih dogodi ono što će se dogoditi. Iako inače i nisam neki posebni fan romantičnih drama / komedija od kojih u većini slučajeva zbog patetike i sladunjavosti dobijem ozbiljne probavne smetnje, "Les choses" je finom strukturom, odličnim likovima te intrigantnim i originalnim pristupom temi uspio izbjeći praktički sve ljigave klišeje koji često idu uz takve filmove. Bilo je ovo pravo iznenađenje i film koji s razlogom zaslužuje sva priznanja, nagrade i nominacije koje je dohvatio.
Primjedbe
Objavi komentar