U klasiku poznatog talijanskog provokatora Pier Paola Pasolinija, legendarna talijanska glumica Anna Magnani je Mamma Roma, sredovječna prostitutka koja se zbog dobrobiti svog 16-godišnjeg sina Ettorea pokušava iskupiti od grješne prošlosti i krenuti pravim putem. Snimio je Pasolini "Mamma Roma" u tradiciji talijanskog neorealizma, no djeluje ovaj film i pomalo kao ironičan pogled na poslijeratne talijanske filmove, posebno na Rosselinijev "Roma, citta operta". I u ovom filmu očita je Pasolinijeva fascinacija ljudima s društvenih margina, životnim gubitnicima i siromasima iz dijelova grada koji se naočigled širi i izgrađuje, a nudi "Mamma Roma" i nimalo ugodan i blještav pogled na život prosječnih Talijana u poslijeratnoj Italiji.
Za razliku od Fellinijevog klasika "La dolce vita" koji se pojavio godinu ili dvije ranije i u kojem imamo priliku vidjeti sav raskoš i blještavilo urbanog i tada modernog Rima, "Mamma Roma" kao da nudi posve drugu stranu medalje. Ovdje vidimo Rim u koji Mastroiannijev lik iz "La dolce vita", neumorni reporter Marcello Rubini sigurno neće svratiti. Rim je to prostitutki i svodnika, polusvijet s kojim nas je Pasolini upoznao i u svom prvom filmu "Accatone" snimljenom godinu dana ranije. Nakon što Ettore, koji još od djetinjstva koketira sa sitnim kriminalom i druži se s mutnim tipovima, sazna da mu je majka bila prostitutka, on će podleći svojoj mračnoj strani, a na kraju će zbog krađe završiti i u zatvoru. No, sve do tog trenutka Mamma Roma trudit će se svog jedinog sina izvesti na pravi put. I to metodama koje su joj poznate jer žena je to koja jako dobro zna što nosi život na margini i koja je uvjerena da zna što je najbolje za njenog sina.
Zamislio je Pasolini "Mammu Romu" i kao svojevrsni duhovni nasljednik "Roma, cita operta" svog velikog uzora Roberta Rosselinija u kojem je možda i najveća talijanska glumica svih vremena Anna Magnani također odglumila glavnu ulogu. No, ujedno je ovaj film zapravo i pomalo satira na Rossellinijevo remek-djelo jer dobri Talijani koji su tada bili žrtve nacista, sada kao da više ne postoje. Nacista i fašista nema već petnaestak godina, a društvo dobrih i poštenih ljudi koje je Rossellini zamislio da će izgraditi poslijeratnu Italiju, kod Pasolinija je perverziralo u društvo svodnika, kurvi i lopova. U društvo potpunog nemorala i dekadencije, siromaštva, bijede u kojem svi samo gledaju kako se okoristiti na štetu svog prvog susjeda. Izazvao je ovaj film velike kontroverze u Italiji odmah nakon premijernog prikazivanja te su "Mammu Romu" i publika i kritika prozvali nemoralnim zbog do tada neviđenog broja psovki na talijanskom filmu. Pasolinija je čak i napala skupina neofašista koji su prosvjedovali protiv filma pred kinom, a sud je čak morao odlučivati smije li film biti prikazivan ili se previše ogriješio u tadašnja društvena moralna načela.
I s ovim filmom Pasolini je nastavio provocirati, što će posebno do izražaja doći u kasnijoj fazi njegove karijere, a napadan je jer su ga optuživali da se izruguje s patriotizmom i nacionalnim duhom. Ujedno, i ovaj je film poslužio i za njegovo provociranje i izazivanje uvijek na okidaču lake katoličke crkve. Tako je u uvodnoj sceni svatova Mamminog nekadašnjeg svodnika rekreirao poznatu Leonardovu sliku Posljednju večeru u kojoj je kao šlag na torti stigao Mammin svadbeni poklon - tri praščića. I ovaj puta Pasolini je angažirao uglavnom neprofesionalne glumce, a mnogima od njih ovo je bilo prvo i jedino pojavljivanje u filmu.
Primjedbe
Objavi komentar