Bila je ova drama prepuna simbolike iznimno ambiciozan film snimljen prema istoimenom romanu Katherine Anne Porter, no iako je "Ship of Fools" dogurao do čak osam oskarovskih nominacija (potvrđene one za fotografiju i produkcijski dizajn), danas ga se ponajviše pamti kao posljednji film koji je snimila legendarna britanska glumica Vivien Leigh. Dvije godine kasnije glumica koju ponajviše pamtimo po ulogama Scarlett O'Hare u "Gone with the Wind" ili Blanche Dubois u "Streetcar Named Desire" je i umrla, a Leigh je ovdje tek jedan od putnika na prekooceanskom brodu koji se iz meksičkog Veracruza zaputio u njemački Bremerhaven. Vrijeme radnje je početak tridesetih godina 20. stoljeća, a raznovrsno društvo putnika na brodu zapravo predstavlja svojevrsni mikrokozmos društva tog doba.
Iako uglavnom upoznajemo likove iz više klase, one bogatije i sretnije koji se goste i uživaju u večerama i primanjima, na palubu se na Kubi ukrcavaju stotine siromašnih putnika koji su deportirani natrag u Španjolsku. I društvo koje upoznajemo ne može biti različitije. Ima tu Nijemaca koji podržavaju nacizam, a kompletna posada broda također su Nijemci. Zbog toga su i putnici židovskog porijekla, kao i oni koji se ne uklapaju u arijevsko poimanje čistoće segregirani i nemaju pristup glavnom stolu. Naravno da osim Nijemaca ima ovdje i Amerikanaca, Španjolaca, Kubanaca. Tu je čak i jedan patuljak, kao i skupina flamenco zabavljača i zabavljačica kojima je to, ispostavit će se, tek paravan za prostituciju. Kroz razgovore između ovih ljudi uvidjet ćemo koliko su svi puni predrasuda jedni prema drugima, koliko jedni druge iza leđa ogovaraju, a pitanje koje kao da se stalno nameće je tko je zapravo najveća budala na ovom brodu?
Može se na ovaj brod gledati i kao na svojevrsnu utopiju u kojoj su svi ovi ljudi potražili bijeg od stvarnih života i razočaranja, no sve ono što ih je mučilo i proganjalo u stvarnosti, predrasude, rasizam i ostalo zlo, kao da će i ovdje vrlo brzo početi isplivavati na površinu i razlike će ponekad biti nepremostive. S obzirom da je društvo na brodu pravo internacionalno, tako je i redatelj / producent Stanley Kramer (Nürnberški proces, Pogodi tko dolazi na večeru) okupio glumačku ekipu sa svih strana svijeta. Kvalitetne glumačke interpretacije možda su i najjača strana ovog filma koji ima određenih problema s tempom i dužinom, no definitivno je ovo jedna od onih svevremenskih priča koje su vječno aktualne. Okupio je Kramer ovdje tako i Austrijanca Oskara Wernera, Francuskinju Simone Signoret, Portorikanca Joea Ferrera te Amerikanca Leeja Marvina između ostalih.
Primjedbe
Objavi komentar