Uspjela je ova kompleksna misteriozna psihološka drama Francuskinje Justine Triet dogurati i do glavnog programa festivala u Cannesu, no na kraju mi je cijela ova priča ostala pomalo nedorečena. Vidio sam negdje da se "Sibyl" predstavlja kao humorna drama, no nema tu gotovo ništa humornog, već je bila ovo dosta teška i prilično komplicirana drama o psihoterapeutkinji na pragu četrdesetih koja je odlučila promijeniti profesiju. Sibly (Virginie Efira) je majka dviju djevojčica koja s partnerom Etienneom (Paul Hamy) živi u Parizu i konačno se odlučila baviti svojom prvom strašću, pisanjem. Ipak, ostavila si je ona još nekoliko pacijenata, među njima i mladu glumicu Margot (Adele Exarchopoulos koje se sigurno sjećaju svi koji su gledali "Blue is the Warmest Color"), koja je ostala trudna s kolegom glumcem Igorom (Gaspard Ulliel) s kojim upravo glumi u filmu koji režira Igorova partnerica Mika (Nijemica Sandra Hüller).
Margot ni sama ne zna bi li zadržala dijete ili pobacila, a njezina priča toliko će zaintrigirati Sibyl da će ona prekršiti pravila svoje profesije i Margotina priča postat će sastavni dio njezinog romana. Unatoč upozorenjima svog terapeuta (Arthur Harari, koscenarist filma s Triet), Sibyl će se uvući u cijelu ovu priču, koja će usput probuditi i sjećanja na njenu nekadašnju romansu, a sve će kulminirati kada je Margot pozove u pomoć nakon živčanog sloma tijekom snimanja filma na talijanskom otočiću Stromboliju. Tek ondje će se Sibyl uvaliti usred ljubavnog trokuta prepunog ljubavi, mržnje, strasti, ljubomore, manipulacija, kontradikcija i svega što već ide u takvim situacijama, a na kraju će upravo Sibyl završiti kao ta koja će potpuno izgubiti razum i tlo pod nogama.
Prilično je komplicirano Triet strukturirala ovu priču s krajnje zapetljanim odnosima u kojoj stalno skaćemo iz jednog vremena u drugo, a nakon nekog vremena postaje dosta nejasno što je stvarnost, a što Sibylina sjećanja i fantazije. Film je to prilično nabijen erotikom i ono što je za Exarchopoulos bila uloga u "Blue is the Warmest Color" za Efiru je skoro pa bila uloga u ovom filmu. Ispostavit će se da je i ona u svom životu u prošlosti doživjela nešto jako slično onome što se događa Margot, no dok će za ljude iz filmskog svijeta takve životne drame i složeni odnosi ispasti kao nešto što se događa pod normalno i nešto u što stalno ulaze i iz čega izlaze, Sibyl će duboko zaglaviti sa svojim osobnim demonima. Definitivno je "Sibyl" bio jedan od onih filmova za koje treba imati i ponešto strpljenja, a iako je Triet na kraju i scenaristički i režijski uspjela izvući cijelu ovu zapetljanu i kompleksnu priču, daleko najveći plus ovog mračnog filma je uvjerljivi nastup glavne glumice koja nosi cijelu priču.
Primjedbe
Objavi komentar