Redatelj "The Last King of Scotland"
Kevin Macdonald vratio se s još jednom upečatljivom dramom / trilerom
snimljenim prema istinitim događajima i stvarnim ljudima. Umjesto u Ugandu za
vrijeme diktatora Idija Amina, Macdonald nas ovaj puta vodi u Guantanamo,
zloglasni zatvor na američkom teritoriju na Kubi gdje je poslije terorističkog
napada 11. rujna 2001. godine završilo više stotina sumnjivaca. Među njima je
bio i Mohamedou Ould Salahi (Tahar Rahim), čovjek iz Mauritanije koji je
nekoliko tjedana nakon napada pokupljen i ubrzo je završio u Guantanamu. Bez
ikakve optužnice i naznake da bi suđenje protiv njega moglo početi, Salahi je u
Guantanamu boravio godinama i godinama, tek uz neke indicije da ga se povezuje da je bio jedan od organizatora napada na Twin Towerse. Jedan poziv sa satelitskog telefona Osame Bin Ladena i bilo je to dovoljno američkim istražiteljima da ga strpaju u kavez.
Nekoliko godina kasnije za njegov slučaj posve slučajno će saznati odvjetnica Nancy Hollander (Jodie Foster) i njena asistentica Teri Dunca (Shailene Woodley). Na zgražanje javnosti koje ne može shvatiti da netko želi i može braniti terorista, Hollander će prihvatiti Salahijev slučaj smatrajući da svatko, pa i osoba koju se sumnjiči za najstrašnije stvari, ima pravo na obranu. S druge strane, pukovnika Stuarta Coucha (Benedict Cumberbatch) angažirat će Vlada kako bi bio glavni tužitelj u slučaju za koji se pretpostavlja da će se riješiti brzo i da će se Salahija osuditi po kratkom postupku. Od početaka će se Salahijeva obrana naći u problemima jer neće dobivati nikakve službene dokumente, čak ni naznake onoga za što ga se točno tereti. No, kada sam Salahi u vidu dnevnika počne iznositi svoju životnu priču s naglaskom na sve ono što mu se događalo u Guantanamu, polako će se razotkrivati šokantna i uznemirujuća istina o tome kako je tadašnja američka vlada odlučila riješiti problem terorizma.
Vjerujem da je svima poznata situacija oko zatvora u Guantanamu i što se ondje zapravo događalo te kako je od osamstotinjak ljudi koji su tamo bili zatočeni tek njih nekoliko na kraju optuženo i osuđeno, a velika većina nesretnika koji su ondje zaglavili jednostavno su se u krivo vrijeme našli na krivom mjestu. Snimljen je ovaj film prema istinitim događajima i prema stvarnim ljudima odnosno prema Salahijevim memoarima koji su naknadno objavljeni u vidu knjige i postali su svjetski bestseler. I djeluje "The Mauritanian" pomalo staromodno, na tragu sudskih drama poput "Malo dobrih ljudi" i sličnih filmova koji su bili iznimno popularni devedesetih. Iako možda ovdje nedostaje dijaboličnih likova poput Nicholsonovog pukovnika Jessupa iz "Malo dobrih ljudi" jer ubrzo ćemo shvatiti da su svi likovi ovdje zapravo pozitivci, bio je "Mauritanac" uvjerljiva, inspirativna, potresna, ali i šokantna priča.
Narativno je scenaristički tim koji je adaptirao Salahijevu knjigu, priču postavio nelinearno. Uz glavnu naracijsku liniju u kojoj pratimo njegov sudski slučaj, kroz flešbekove snimljene u okomitom 4:3 formatu kamerom iz ruke pa te dionice djeluju sirovo kako bi se pojačao dojam i dobilo na autentičnosti, saznajemo što se Salahiju događalo u Guantanamu. I taj je dio posebno šokantan i uznemirujuć, posebno kada dođe do onih dijelova kada će se pribjeći nezamislivoj fizičkoj i psihičkoj torturi poslije koje bi valjda svatko priznao što god se traži od njega, ako treba da je ubio Kennedyja. Ističe se "Mauritanac" i uvjerljivim glumačkim izvedbama, a bio je ovo prvi film nakon dugo godina (ako ne računamo bezvezariju "Hotel Artemis") u kojem smo u pravoj ulozi mogli vidjeti Jodie Foster.
Za ulogu jedne od onih beskompromisnih filmskih odvjetnica spremnih ako treba žrtvovati i vlastitu karijeru pa i život za vladavinu prava i zakone, Foster je dobila Zlatni globus za najbolju sporednu ulogu. Za glavnu mušku ulogu bio je nominiran i francuski glumac alžirskog porijekla Tahar Rahim, koji se još 2009. u sjajnom izdanju predstavio u kultnom Audiardovom "Proroku", a u zadnje vrijeme sve češće ga možemo vidjeti u dobrim ulogama bilo u angloameričkim serijama (Serpent, The Eddy, The Looming Tower), evo sada i u filmovima. Iako kritika i nije bila nešto naklonjena ovom filmu, ovakve sudske drame uvijek su mi bile jedan od omiljenih sadržaja i nesporno je da je "The Mauritanian" vješto režiran i vrijedan film koji se bavi vječnom tematikom ljudskih prava i sloboda.
Primjedbe
Objavi komentar