Tony (Laurentiu Banescu) je prilično skromni glumac u kasnim tridesetima koji balansira između komplicirane uloge u mjuziklu, depresivne žene Kitty (Maria Obretin), a postat će opsesivno uplašen potresima. Ujedno će postati i žrtva svog manipulativnog oca (Teodor Corban) koji će se iznenada pojaviti u njegovom životu nakon 30 godina i to valjda u najgorem trenutku. Nakon što jednog jutra Bukurešt zatrese potres od 4 po Richteru, Tony će svaku noć sanjati novi razorni udar snage 7 po Richteru koji će uništiti zgradu u koju se upravo u novi stan preselio sa ženom. Problem je što zgrada nije seizmički sigurna, a on podsvjesno to osjeća i ima neprestane noćne more. No, sve će to biti ništa u odnosu na kaos koji će mu u život unijeti iznenadni dolazak oca, starog bonvivana Edija, muljatora koji gleda samo na sebe i vlastite interese.
Bio je ovo, barem za sada, i posljednji film uglednog rumunjskog filmaša Naea Caranfila (kultna Filantropica iz 2002.), možda i najvažnijeg tamošnjeg autora koji nije vezan za tzv. rumunjski novi val. Još od devedesetih Caranfil snima posve drukčije filmove od često tmurnih i mračnih novovalnih uspješnica kojima su se predstavili velikani kao Cristi Puiu ili Cristian Mungiu. Moglo bi se onako narodski reći da Caranfil snima filmove za raju, feel-good komedije - drame koje su puno bezbrižnije i lakše od tipičnih rumunjskih filmova, a takav je bio i "6.9 prema Richteru". Zabavno, lepršavo, nepretenciozno, film u koji je zaista Caranfil natrpao svega i svačega, a zanimljivo je kako sve tri glavne uloge igraju glumci koje smo u posve drukčijim okolnostima upoznali u kultnoj rumunjskoj seriji "Umbre".
Primjedbe
Objavi komentar