Bio je ovo još jedan tipični moderni turski film snimljen na tragu Nurija Bilge Ceylana koji je imao sasvim solidnu festivalsku prođu (glavni program Berlina, Grand Prix Sofije, nagrada za najbolju režiju u Sarajevu), a bila je "Priča o tri sestre" i uvjerljivo najbolji turski film u 2019. godini. Barem prema izboru tamošnje filmske kritike koja je filmu koji je napisao i režirao ugledni Emin Alper dodijelila osam nagrada, među njima i one za najbolji film i režiju. S prethodna dva filma (Beyond the Hills i Frenzy) predstavio se Alper u potpuno drukčijem svjetlu i stilu, a ovaj puta odlučio se prikloniti pomalo opservacijskim, misaonim i hermetičnim vjetrovima koji su krenuli s Celyanom te nas ovaj puta vodi u izolirano seoce u planinskim krajevima sjeveroistoka Turske. Ne treba naglašavati da su i kamera i okruženje ovdje prvoklasni, no šteta je što takva nije i priča, koja je bila pomalo monotona, spora i ne pretjerano originalna jer slične situacije smo imali priliku vidjeti i prije.
Da bi se do kraja shvatila pozadina cijele ove priče potrebno je imati i neko predznanje o turskoj tradiciji i običajima pa je tako u ruralnim i siromašnim krajevima postojao običaj u kojem su roditelji sa sela svoje kćeri slali kao pomoćnice i sluškinje u kuće bolje stojećih obitelji. Takva je sudbina zadesila i tri sestre iz naslova filma koje će se sve u jednom trenutku vratiti očevoj kući u planinskim vrletima. Prva će se ocu Šefketu vratiti 13-godišnja Havva i to nakon smrti djeteta iz familije kojoj je poslana. Potom stiže i 20-godišnja Reyhan, koja se kući vratila trudna, a potom je dijete podvalila nepismenom čobaninu iz sela Veyselu kako bi prikrila sramotu. Zadnja će kući stići srednja sestra Nurhan, koju je gazda domaćinstva u koji je smještena, gospodin Necati, izbacio jer ju je uhvatio kako fizički kažnjava dijete o kojem se trebala brinuti jer se ono popišalo u krevet. Dosta je čovjeku bilo njene pomalo divlje naravi i poslao ju je zato kući starome, koji ni sam ne zna što će s kćerima.
Naravno da su sve tri sestre nezadovoljne svojim sudbinama i sve one sanjaju o nekim boljim životima negdje drugdje, no sve tri kao da su svjesne da su trenutačno zaglavile tu gdje jesu. I to sa starim koji bi ih se najradije što prije riješio jer su mu ne samo nanijele sramotu, već i stoga što opet ima više od planiranih usta za hraniti. Djelovala mi je cijela ova priča nekako monotono, sporo, dosta zatvoreno i uz tek jednu situaciju pred kraj koja kao da će iz balansa izbaciti situaciju. Snimljen je "A Tale of Three Sisters" čak pomalo u teatralnom stilu, a iako se bavi temama kao što je položaj žena u tradicionalnom društvu u kojem je ona i dalje gotovo pa svedena na razinu imovine te problemima tradicijskih gotovo još uvijek pa plemenskih zajednica, nije "Kiz Kardesler" uspio dostići kvalitetu prethodnih Alperovih filmova.
Primjedbe
Objavi komentar