U godini u kojoj se pojavio jedan od najboljih i najpoznatijih filmova svih vremena, Coppolin "The Godfather", američki plesač, koreograf i režiser Bob Fosse snimio je i svoj najpoznatiji film. Kad bi se gledali samo Oscari, tada je "Cabaret" gotovo tri puta uspješniji od "Kuma" jer je osvojio čak osam najpoznatijih filmskih nagrada u odnosu na tri koliko je pripalo "Kumu", koji je od 11 nominacija potvrdio tek tri (najbolji film, Brando za najboljeg glumca te adaptirani scenarij). S druge strane, Fosse je odnio nagradu za najbolju režiju, Liza Minelli za najbolju žensku ulogu, a tu su još bile i nagrade za najbolju sporednu mušku ulogu (Joel Grey), fotografiju, montažu, glazbu i druge. I definitivno je "Cabaret" film koji bi se moglo opisati kao film koji je sam svoj žanr, blještava i groteskna kombinacija mjuzikla, drame i romanse koja nas vodi u Berlin 1931. godine.
Nakon što je sa svojim prvim filmskim mjuziklom, adaptacijom hvaljenog broadwayskog mjuzikla koji je sam postavio, "Sweet Charity", doživio fijasko, Bob Fosse se odlučio baciti na filmsku adaptaciju još jednog uspješnog mjuzikla s kazališnih dasaka. Scenarij za film je napisan prema poluautobiografskim zapisima britanskog pisca Christophera Isherwooda koji je početkom tridesetih doselio u Berlin kako bi kao otvoreni homoseksualac tada mogao uživati u slobodama i dražima tamošnjeg noćnog života. Baš kao i Isherwood i glavni protagonist "Cabareta", mladi Britanac Brian Roberts (Michael York) stigao je u London sa sličnom idejom, no cijeli život će mu se promijeniti kada upozna mladu američku plesačicu Sally Bowles (Minelli) koja nastupa u iznimno popularnom i posjećenom Kit Kat Klubu.
Brian će se naseliti u istoj zgradi kao i Sally, koja će ga pokušati zavesti, no ubrzo će postati bliski prijatelji i ona će ga uvesti ne samo u noćni život Berlina, već i upoznati s mnogim ljudima. Svjedočit će tako Brian tako tim posljednjim boemskim danima u Weimarskoj republici, noćnim provodima koji se vrte oko živahnih i provokativnih nastupa u Kit Kat Klubu, čija je Sally glavna zvijezda. No, iako se to možda i ne čini tako za vrijeme eksapističkih burlesknih nastupa u klubu, postajat će očito kako jača nacizam i kako se društvena klima u Berlinu mijenja. Nacisti, koje će netko od likova u jednom trenutku opisati kao skupinu glupih huligana koji služe svojoj svrsi jer napadaju komuniste, polako će postajati sve hrabriji i sve opasniji, a i u "Cabaretu" sjajno vidimo tu naivnost i kraktovidnost u neprepoznavanju stvarne opasnosti.
Iako je "Cabaret" film u kojem imamo i neke također zanimljive podzaplete u kojima imamo mladog Židova koji se predstavlja kao protestant kako bi se bolje uspeo na društvenoj ljestvici, ipak se ova blještavi i ekstravagantni film najviše pamti po maestralno režiranim scenama iz kabareta. U tim segmentima Fosse se potvrdio ne samo kao vjerojatno najbolji plesni koreograf svog vremena, već i kao iznimno talentirani režiser koji je duh mjuzikla ovaj puta uspio sjajno prenijeti na ekran. Sve ono što mu nije uspjelo u prethodnom filmu, sada mu je pošlo za rukom, a velike zasluge za takav uspjeh definitivno pripadaju i direktoru fotografije Geoffreyju Unsworthu te posebno montažeru Davidu Brethertonu.
"Cabaret" se od praktički svih mjuzikala razlikovao i po tome što to nije bila jedna od onih klasičnih, sladunjavih mjuzikl priča i film koji je uspio zaobići sve klišeje i stereotipe takvih filmova. Jedan od razloga zašto je Fosse od "Cabareta" uspio napraviti film koji je iznimno voljen i danas je u tome što je izbjegao snimiti tipičnu veselu mjuzikl priču, već je ovo podjednako cinična, subverzivna, provokativna, sofisticirana, a ujedno i topla priča koja funkcionira na svim razinama. Također, brojni songovi iz "Cabareta" i danas su iznimno popularni, a film je to koji se redovito stavlja na sam vrh liste najboljih mjuzikala svih vremena.
Primjedbe
Objavi komentar