Nezavisni kanadski filmaš Anthony Scott Burns (Our House) pod utjecajem teorije švicarskog psihonalitičara Carla Junga i njegove teorije o kolektivnoj podsvijesti snimio je ovaj prilično jezivi arty SF / horor. Od početka pa do kraja "Come True" je jedan od onih filmova koji izazivaju i drže konstantnu nelagodu, a i vizualno to djeluje zanimljivo jer je snimljeno kroz neke sivkasto - plavičaste filtere pa sve to dodatno pojačava dojam. Sarah Dunne (Julia Sarah Stone) jedna je od onih problematičnih tinejdžerica. Tek je napunila 18 godina, ne ide joj se baš u školu, a noćima ne može spavati. Stalno sanja ona gotovo isti grozni, uznemirujući, fantazmagorični san koji se vječno ponavlja i u kojem joj se stalno prikazuje prijeteća sjena.
Rješenje za svoje insomnijske probleme pokušat će mlada Sarah pronaći u misterioznoj kinici u kojoj se provodi znanstveni projekt analize sna. Znanstvenici traže volontere za ovaj projekt i naravno da će se Sarah prijaviti i sljedećih nekoliko tjedana trebala bi ona biti promatrana tijekom noćnih sati, prikopčana za neku novu tehnologiju pomoću koje se analizira njena moždana aktivnost tijekom sna. No, kako to već obično biva u hororima, znanstveni projekt nije baš onakav kakav se čini na prvu, a kako će vrijeme prolaziti, snovi će postajati sve strašniji. I sve stvarniji. I Sarah neće biti jedina koja će sanjati isti san. Da ne ispadne da sam bezveze spominjao stričeka Junga na početku, po njegovoj teoriji o podsvijesti i Burns je film podijelio na pet poglavlja koja se nazivaju: Persona, Ego, Self, Shadow, Animus - Anima.
Tako će i kod Sarah stanje prelaziti iz svjesnog u podsvjesno, a što je san, a što java, što je stvarnost, a što fantazija, bit će sve teže razlučiti. Osim što je napisao i režirao "Come True", Burns je tu i snimatelj, montažer, čak i skladatelj glazbe pa zato i zaista je jako dobro uspio iznijeti svoju viziju. Posebno kad su u pitanju snovi čija vizualizacija djeluje kao neki spot Toola ili neki kratki filmovi Davida Lyncha. Sjajan posao je on napravio prikazujući dubine podsvijesti svoje protagonistice i ovo je jedan od onih filmova u kojima gledatelj konstantno pokušava dokučiti koji je zapravo misterij tih uznemirujućih i nadrealnih snova. I ovo je jedan od onih pametnih, fino promišljenih horora u kojima se gledateljima ne plaši lokvama krvi, već stvaranjem jezivog i nelagodnog osjećaja, a nakon "Come True" još mi je draže što se gotovo nikad ne sjećam onoga što sam sanjao.IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar