Sandra (Clara Dunne, ujedno i scenaristica filma) ima kodnu riječ sa svojom starijom kćeri koju će ona morati upotrijebiti već u uvodnoj sceni ove uvjerljive i životne irske indie drame. Kad Sandra šapne "black widow", to je znak kćeri da mora otrčati po pomoć i pronaći nekog odraslog koji će pozvati policiju. U sljedećim situacijama postat će nam jasno da je pomoć itekako potrebna jer će je muž divljački pretući, a s obzirom da ona s kćeri ima sve spremno za takve situacije, jasno nam je da to nije prvi put. U sljedećoj sceni vidimo kako je Sandra s kćerima napustila muža zlostavljača i smjestila se privremeno u hotel dok ne nađe novo mjesto na život. No, iako je pobjegla od batina i nasilja, Sandra je i dalje u velikim problemima jer bez obzira što radi dva posla, ona ne zarađuje dovoljno da bi sebi i kćerima mogla osigurati pristojan dom nad glavom.
U jednom trenutku na pamet će joj pasti ideja da bi sama mogla izgraditi kuću kada na internetu pogleda video u kojem neki tip objašnjava kako se to radi. Prilika za taj pothvat će se otvoriti kada liječnica i obiteljska prijateljica kojoj pomaže nakon što je ova strgala kuk, Sandri odluči pokloniti parcelu u svom dvorištu i posuditi joj novac za izgradnju kuće. Naravno da Sandra kojoj je uz to i strgana ruka još od posljednjeg bliskog susreta sa sada već bivšim mužem, neće sama graditi kuću, već će joj u pomoć priskočiti brojni neznani i znani ljudi koji neće moći ostati slijepi i nijemi na njezinu situaciju. Svojom energijom Sandra će oko sebe uskoro okupiti simpatični kružok koji će vikendima sudjelovati u radnim akcijama izgradnje kuće, no svo to vrijeme nad Sandrom i djecom će se nadvijati sjena muža / oca koji je odlučio krenuti u pravnu bitku za skrbništvo.
U ovakvim situacijama kad su žene žrtve obiteljskog nasilja od svojih partnera, često se postavlja pitanje što je uopće tako dugo radila s takvim idiotom. No, u Sandrinom slučaju i to će nam vrlo brzo postati jasno. Ona jednostavno nije imala gdje i nasilje je trpila jer je bila svjesna da ako napusti muža njena djeca neće imati krov nad glavom. Odlučila se na taj korak tek kad je situacija postala potpuno neizdrživa, a iako se bori sa sramom zbog svega što je doživjela i što je završila doslovno na dnu, ona će tu naizgled bezizlaznu situaciju iskoristiti da se konačno pokuša izboriti za sebe. Tu su i birokratske peripetije oko stambenog zbrinjavanja, sudski postupak borbe za skrbništvo, problemi na poslu, a iako na prvu "Herself" djeluje kao neka mračna i iznimno tužna priča, bio je ovaj irski film povremeno i jedna od onih feel good priča koje vraćaju vjeru u ljude.
Gledajući ovaj film i Sandrinu odlučnost, želju da se konačno izbori za sebe i svoje kćeri zbog čega će i privući brojne ljude koji će joj pomoći, čovjek se mora osjećati nekako ugodno. No, taj osjećaj ugode često se presjeca s bijesom i gorčinom zbog prepreka na koje će ova žena konstantno nailaziti, ali koje je neće zaustaviti. Djelovala je ova priča i pomalo utopijski, a iskusna britanska kazališna i filmska redateljica Phyllida Lloyd (Mamma Mia!, The Iron Lady) snimila je inspirativnu i emotivnu priču koja po tematici pomalo podsjeća na filmove Kena Loacha. Ipak, daleko najjači adut "Herself" je izvedba Dunne koja je i napisala scenarij i utjelovila glavnu ulogu i osjeti se da je ova ne pretjerano poznata irska glumica svu energiju usmjerila u priču u koju potpuno vjeruje.
Primjedbe
Objavi komentar