Švedska humorno – romantično - dramska mini serija, koja je nakon puno boljeg "Quicksanda" bila druga tamošnja serija snimljena za Netflix stigla je do druge sezone, a mogla bi se ova vrckava priča najkraće opisati kao pokušaj odgovora ugledne švedske filmašice Lise Langseth (Pure, Hotell, Euphoria) na slične britanske i američke sadržaje. U središtu pažnje je Sophie (Ida Engvoll), ambiciozna 35-godišnja konzultantica, udana majka dvoje djece. Ona je dobila zadatak restrukturirati pomalo staromodnu izdavačku kuću koja je završila u ozbiljnim financijskim problemima. Odmah u startu nam je jasno zašto financijski ova izdavačka kuća tako škripi jer naizgled nitko ništa tamo ne radi, ni ne pokušava se prilagoditi novim uvjetima i duhu vremena u kojem se jako malo čita i društvu koje teži banalnoj i površnoj zabavi, a ne nekim produhovljenim i dubljim sadržajima.
Latentni je ondje sukob mladih i starih zaposlenika, tradicije i modernosti, a i Sofiein naizgled stabilni i savršeni život polako će se početi raspadati. Naravno da će nam ubrzo postati jasno da je ta stabilnost, sigurnost i zadovoljstvo dotadašnjim životom kod Sofie bila samo iluzija jer će se Sofie pokazati kao osoba kojoj kao da nedostaje uzbuđenja u životu i koja voli riskirati. Ispostavit će se da je ona nezadovoljna svojim pomalo ukalupljenim životom u kojem je gotovo nitko ne pita što ona želi i koje su njene potrebe, već svi imaju stvorenu sliku o njoj i ona je cijelog života radila ono što se od nje očekivalo. Na sve to će se nadovezati i očita privlačnost s puno mlađim informatičarem Maxom, s kojim će početi igrati neke u početku naizgled bezopasne i budalaste igrice. No, te igrice vrlo brzo će se pretvoriti u nešto puno ozbiljnije i izazonvnije što će dovesti do toga da Sofie počne preispitivati svoj život.
Da Sofie nešto fali u životu saznat ćemo vrlo brzo jer djeluje ona kao da je ovisnica o pornografiji i svaki slobodni trenutak ona koristi kako bi se samozadovoljavala uz mobitel. U jednoj takvoj situaciji uhvatit će je Max, a to će pokrenuti svojevrnu igru izazova u kojoj će jedno drugome stalno davati često budalaste zadatke. Ta će igra izazvati svojevrsni kaos u Sofienoj glavi, a odvija se to sve u nekom pseudointelektualističkom okruženju izdavačke kuće koja je i svojevrsna parodija / satira na današnje moderno društvo. Iako se serija sastoji od tek osam epizoda od po tridesetak minuta, imamo tu i bezbroj podzapleta i zanimljivih i neobičnih likova. Tako je Sofiein otac čudak koji si je umislio da je borac protiv pokvarenog kapitalističkog sustava zbog čega će završiti u ludnici. Njezin muž Johan je uspješni i bogati režiser reklama koji misli da zna što je najbolje za nju.
Direktor firme je posebna priča jer tip je to koji izbjegava sve moguće konflikte, a konfliktne situacije stalno nastaju između starog old-school urednika Friedricha koji zazire od bilo kakvih promjena i modernosti i mlade PR menadžerice Denise koja je prava karikatura te tzv. Woke kulture, nesigurna feministica koja misli da je sve što je novo automatski i najbolje, dok ono staro nikako ne može valjati. Ima tu zaista podjednako ljubavi i anarhije, no nije mi ova serija posebno sjela iako su likovi zanimljivi, priča je dinamična i brzo se razvija, a glumci su definitivno na visini zadatka. I druga sezona nastavlja u istom ritmu. I dalje traju igrice između Sofie i Maxa, a priča će povremeno skrenuti u nešto mračnije vode nakon što iznenada umre Sofien otac.
No, i dalje je «Love & Anarchy» ujedno i simpatična satira o političkoj korektnosti, cancel kulturi i ostalim današnjim elitističkim sranjima. Na zanimljiv način ova se serija bavi i o pitanju budućnosti, ali i sadašnjosti književnosti i tiska te postavlja pitanje na što je spala kultura i kako se nažalost moraju spuštati kriteriji kako bi se prilagodili novim generacijama. Kako se mora podilaziti ukusima da bi se uspjelo, a obrazovanje i odgoj publike su zanemareni jer je to nešto neprofitabilno. I u stvarnosti vidimo kako danas bezbrojni mediokriteti mogu izdati knjige nikakve kvalitete i vrijednosti, no kako nisu problem samo ti literarni mediokriteti, već i oni koji im uopće daju priliku i dopuštaju da van izlazi praktički sve što netko naškraba, bez obzira vrijedi li to ili ne.
Također, autentičnost jer riječ koja se često može čuti u ovoj seriji i svi tu pokušavaju biti autentični, svoji, originalni, no koji je uopće smisao riječi autentično danas i tko je danas uopće autentičnost? Moraju li nužno kvaliteta, vrijednost i važnost nekog djela biti u konfliktu s profitabilnosti ili je moguće biti i jedno i drugo? Pametno Langseth ovdje kritizira i satirizira modernu kulturu koja postaje sve više elitistička, a sve manje prihvatljiva za široke mase, no najjači adut ove serije je što su sve te zanimljive i aktualne teme postavljene nenametljivo. U prvom planu su ljubavni i obiteljski jadi ekscentične Sofie koja će nakon smrti oca sve više preispitivati samu sebe, a usput će si opet sama početi život pretvarati u pravi kaos.
Primjedbe
Objavi komentar