Od samog početka mi je priča ove misteriozne sudske drame djelovala nekako poznato, a vrlo brzo shvatio sam i zašto. "The Girl with a Bracelet" ili "La fille au bracelet" zapravo je remake argentinskog filma "Acusada" snimljenog godinu ranije u kojem se tinejdžerica iz ugledne i bogate obitelji našla na optuženičkoj klupi zbog ubojstva svoje najbolje prijateljice. Okruženje je ovdje promijenjeno, no dosta toga ostalo je isto kao i u argentinskom originalu, no dok se argentinski film najviše usredotičio na medijski cirkus koji se stvorio oko cijelog slučaja, ovdje je u središtu pažnje sam sudski slučaj na kojem ćemo polako otkrivati detalje. I svi dokazi upućuju na to da je 18-godišnja Lise (debitantica Melissa Guers) zaista brutalno ubila svoju najbolju prijateljicu dvije godine ranije.
Lise je posljednja viđena u stanu njene prijateljice, njezin DNK je svuda po ubijenoj, krhki alibi dao joj je tek desetogodišnji brat i to naknadno. Tu je i motiv jer nekoliko mjeseci prije ubojstva, frendica je na društvenim mrežima objavila video u kojem Lise oralno zadovoljava njihovog kolegu, nakon čega su se, jasno, ozbiljno posvađale. Čak i Lise djeluje nekako hladno, potpuno nezainteresirano i kao da joj je svejedno kakva će biti presuda te ne pokazuje ona gotovo ni malo žaljenja zbog smrti najbolje prijateljice. No, ovim filmom scenarist i redatelj Stephane Demoustier kao da pokušava postaviti pitanje koliko roditelji zapravo poznaju svoju djecu jer kako će sudski postupak odmicati, saznavat ćemo neke prilično zaprepašćujuće detalje. S vremenom će u središte pažnje doći taj svojevrsni generacijski jaz između roditelja i današnjih tinejdžera o čijim životima ovi zapravo ne znaju ništa i svoju djecu i dalje najčešće vide onako kako zamišljaju, a stvarnost je nerijetko posve drukčija.
Polako će na svjetlo dolaziti i neki detalji iz privatnog detalja ove djevojke kada je imala 16 godina i to detalje koje vjerojatno nijedan roditelj ne bi želio saznati i detalje koji pokazuju da su djeca nerijetko potpuno drukčije osobe od onih kakve mislimo da jesmo i kakve se čine u kućnom okruženju. S obzirom da sam relativno nedavno gledao argentinsku verziju filma i pretpostavljao sam kakav bi mogao biti rasplet, aspekt Lisine konfrontacije s roditeljima i njihovo otkrivanje prave prirode vlastite kćeri zapravo je bio puno zanimljiviji od samog sudskog postupka koji je djelovao pomalo suhoparno. Mudro je Demoustier fokus sa samog postupka prebacio na direktne posljedice svega što ćemo saznati da Lisin odnos s ocem i majkom i posve nam je jasno da, bez obzira na presudu, ova obitelj više nikada neće biti ista jer mnoge tajne će biti otkrivene i sve maske će pasti.
Primjedbe
Objavi komentar