Stanley (Richard Jenkins) je šezdesetogodišnji radnik noćne smjene u fast foodu koji odrađuje zadnji tjedan prije odlaska u penziju. Već 38 godina on bez pogovora radi ovaj ne pretjerano ambiciozan posao, no uvijek ga je obavljao pedantno i odgovorno. Najjednostavnije bi Stanleyja bilo opisati kao prostodušnog, poštenog i nekonfliktnog čovjeka dobrog prema svima čiju su dobrotu i pomalo kukavički karakter svi iskorištavali, no on se nije pretjerano bunio. Zadovoljan je Stanley onime što ima i pošteno on planira odraditi posljednji tjedan prije nego što preseli na Floridu, a problemi će nastati kada mu na obuku stigne djelatnik koji bi ga trebao naslijediti.
On je Jevon, mladi crnac koji je upravo pušten na uvjetnu, a jedan od preduvjeta da ponovno ne završi u zatvoru je pronalazak posla. I Jevon je jedan od onih mudrijaša koji je nekad imao potencijala, no u međuvremenu je zaglavio te je ogorčen i bijesan na sve. Naravno da će zbog odnosa prema poslu i životu Stanley i Jevon brzo doći u konflikt jer Stanleyja će smetati što Jevon stalno prigovara (ne da mi se zajebavati za 9.25 dolara po satu!), a Jevona živcira što je Stanley tako poslušan i što se tako olako pomirio sa sudbinom. Iako je "The Last Shift" jedna od onih priča o predrasudama i neočekivanim prijateljstvima kakve smo već bezbroj puta imali prilike gledati, Andrew Cohn je snimio solidan i korektan film koji je možda i imao ambicije pokazati socijalnu sliku današnjeg američkog društva, no nije uspio tako daleko dohvatiti.
I dok je lik Stanleyja, ponajviše zahvaljujući uvjerljivoj Jenkinsovoj izvedbi fino zaokružen i definitivno je to jedan od onih tihih, šutljivih prosječnih Amerikanaca koji ne dižu glavu i glasaju za Trumpa, Jevon je ostao na tipičnoj stereotipnoj razini. Premijerno je "The Last Shift" prikazan na festivalu u Sundanceu, a premda će se priča ovdje čak i razviti u pomalo neočekivanom pravcu, nije se uspio ovaj film izdići iznad prosjeka. Sve ovo smo zapravo već puno puta vidjeli i to puno bolje odrađeno.
Primjedbe
Objavi komentar