Nakon što je
godinama brusio zanat snimajući kratke filmove, Španjolac Angel Gomez Hernandez
debitirao je hororom koji možda i ne nudi ništa novoga, no svejedno je
"Voces" ili "Don't Listen" bio bolji od velike većine
američkih generičkih horora koji se štancaju kao na pokretnoj traci u Đuri
Đakoviću. I samo okruženje ovdje je itekako poznato. Daniel i Sara su se s
devetogodišnjim sinom Ericom (konačno horor klinac koji nije onako napadno
iritantan) upravo preselili novu kuću. I to jednu od onih starih, velikih,
ali trošnih kuća na osami koja kao da vrišti da se u njoj događa nešto loše i
neprirodno. Daniel i Sara inače kupuju takve stare kuće pa ih renoviraju, potom
i prodaju, no u ovu će se doseliti ni ne znajući da je lokalci nazivaju kućom
glasova. Da nešto tu zaista ne valja prvi će primijetiti mlađahni Eric, no kako
to već biva u hororima, naravno da malome nitko ne vjeruje. S druge strane,
Gomez Hernandez ništa tu ne skriva i odmah karte baca na stol jer gledatelju je
jasno da se nešto zloguko skriva u toj kući.
Na svoju veliku žalost, Ericovi roditelji će na najgori mogući način spoznati da je dječak bio u pravu, a kako bi doznao što se tu zaista događa, Daniel će angažirati starog istražitelja nadnaravnih pojava koji se specijalizirao za fenomen elektroničkih glasova Germana Redonda (jedini poznatiji član glumačke ekipe, veteran Ramon Barea). On i njegova kćer, ujedno i asistentica Ruth zaputit će se u kuću kako bi istražili što se ondje događa, a iako je cijela ova priča bila prilično na tragu "Insidious" i sličnih popularnih horora koji se snimaju naveliko zadnjih godina, nije ovo uopće bilo loše. Od početka je tu ugođaj iznimno jeziv i ne moramo previše razbijati glavu događa li se zaista neko zlo u toj kući ili ne pošto ćemo već u nekoj od uvodnih scena vidjeti siluetu koja se nazire iza najlona.
Primjedbe
Objavi komentar