Roberto Minervini talijanski je dokumentarist koji se posljednjih godina posvetio snimanju dokumentaraca o Americi. Svoje protagoniste obično je nalazio u ruralnim i najpasivnijim dijelovima američkog juga, a bili su to redom opservacijski, poetični, esejistički filmovi s kojima bi se obično predstavljao na najvećim festivalima poput Cannesa i Venecije. U istom stilu je nastavio i s ovim dokumentarcem dugog naziva snimljen crno - bijelom fotografijom u okolici New Orleansa. Nastavio je Minervini za svojevrsnim traganjem za pravom Amerikom filmom u kojem se fokusirao na tri priče u crnačkoj zajednici koju je tijekom ljeta 2017. godine uznemirila serija brutalnih ubojstava. Ujedno je ovaj film pomalo i meditacija o rasnim problemima u Americi, ali i intimni portret marginaliziranih i ljudi koji se bore za goli život, pravdu i dignitet.
Pratimo ovdje tako sudbinu dva klinca, braće koji traže svoj put i kao da su na prekretnici hoće li se prikloniti najlakšem putu, odnosno putu kriminala koji je svuda oko njih ili će se uspjeti oduprijeti i krenuti nekim drugim putem. Tu je i priča o modernoj verziji Crnih pantera, militarističke crnačke organizacije koja pokušava zaštititi crno stanovništvo, a ujedno djeluje i kao humanitarna organizacija te pomaže najpotrebitijima. Treća i najbolja priča je ona o vlasnici bara, bivšoj ovisnici, koja pokušava održati svoj lokal. Vidjet ćemo i čut ćemo ovdje stravične i jezive priče o zlostavljanju i zaista užasavajućem životu koji su preživjeli mnogi od ovih likova, a vidjet ćemo i kako su rasističke organizacije poput Ku Klux Klana i dalje ondje itekako žive.
No, stalno skakanje s jedne priče na drugu djelovao mi je nekako nepovezano i sve ovo mi je ostalo nekako nedovršeno, bez konkretnog zaključka, što mu je recimo uspjelo u prethodnom "The Other Side". Možda je i problem što posljednjih godina zaista imamo priliku gledati bezbroj i igranih i dokumentarnih filmova o ovoj tematici pa je postalo dosta teško izdvojiti se u moru sličnih sadržaja. Svejedno, Minervini je i dalje ostao vjeran sebi i film je to koji se uklapa u njegov dosadašnji opus kroz koji je na suptilan i nenametljiv, pravo promatrački način pokušao dokučiti što je to prava Amerika i tko su ti ljudi koji žive u tim krajevima koje obično i nemamo pravu priliku vidjeti. Osvojio je ovaj film brojne nagrade na svjetskim festivalima, a među njima čak četiri u Veneciji.
Primjedbe
Objavi komentar