Engleski naziv filma koji je prema vlastitom romanu napisao slavni španjolski pisac, glumac, scenarist i redatelj Fernando Fernan Gomez, možda najpreciznije opisuje kakva je sudbina likova ove nostalgične humorne drame. "Voyage to Nowhere" ili "Putovanje prema nigdje" prati sudbinu putujuće kazališne družine po unutrašnjosti Španjolske 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća. Ova živopisna skupina komedijaša ili vagabunda, kako sami sebe nazivaju, putuje Španjolskom i nastupa po krčmama, seoskim domovima, trgovima i raznim rupama kako bi preživjeli, a cijela je priča ispričana iz perspektive glavnog glumca i vođe družine, Carlosa Galvana (Jose Sacristan). Njegov je otac Arturo (Gomez) bio osnivač ove putujuće kazališne trupe, a Carlos je njen član još otkako je bio dijete, a kako se vremena mijenjaju, sudbina ovakvih putujućih umjetnika sve je neizvjesnija.
Glavna konkurencija postaju im putujući kinematografi koji također idu po selima i puštaju mještanima filmove te su kazalištarci i filmaši u permanentnom sukobu (omiljena psovka don Artura glasi proklet bio otac braće Lumierre). Ova će se družina naći u dodatnom problemu kad im se priključi smotani mladić po imenu Carlitos (Gabino Diego), koji tvrdi da je Carlosob vanbračni sin. Komedijaši će i Carlitosa uzeti pod svoje iako on baš i nije oduševljen glumom i ovakvim nomadskim načinom života, no nema baš previše izbora jer ga je majka i nekadašnja Carlosova ljubavnica (na koju je on u međuvremenu zaboravio da je uopće postojao i nije ni znao da postoji plod njihove kratkotrajne avanture) potjerala i poslala ocu.
Carlos priču o svojoj putujućoj trupi pripovijeda 20 ili 30 godina kasnije, kada je i sam starac, a nerijetko se tu potpuno zamagljuje stvarnost i fantazija. Očito pod stare dane Carlos boluje od demencije i miješaju mu se stvarne zgode i nezgode koje su zaista proživjeli putujući Španjolskom te mašta, kao i zgode iz mašte koje će sve više dolaziti do izražaja prema kraju filma. Dolazak Carlosovog sina ujedno će i narušiti dinamiku u ovoj kazališnoj grupi jer će se njegova puno mlađa partnerica, također glumica Juanita (Laura del Sol) početi osjećati zapostavljeno i shvaćati da to baš i nije život za nju. "El viaje a ninguna parte" ujedno je i duhovit i crnohumoran društveni komentar na situaciju u Španjolskoj neposredno nakon građanskog rata, a stari anarhist Fernan Gomez (koji je čak pokopan u lijesu prekrivenim crno - crvenom anarhističkom zastavom) fino poentira u više situacija.
Jer baš kao što se dobar dio stanovnika u Španjolskoj u to vrijeme jednostavno borilo da prežive i glad je nažalost bila svakodnevica, iste sudbine nisu bili pošteđeni ni članovi ove putujuće trupe. Često i sami gladni i žedni, putujući od sela do sela i nastupajući ponekad za malo kruha i čašu vina pokušavaju oni jednostavno preživjeti i sami shvaćajući da ih je vrijeme pregazilo i da su vrsta u izumiranju. Tako ih u jednoj sceni u lokalnoj konobi bijesni seljaci napadnu uz optužbe da im otimaju od usta i ono malo što imaju, no Carlos im u srčanom govoru objašnjava da su oni zapravo u identičnoj situaciji te sebi i svojim kolegama na taj način spašava živu glavu. Odiše ova dopadljiva i lepršava, tipično španjolski brbljava humorna drama nostalgijom, ali ne način da bi se žalovalo za nekim prošlim vremenima, već sjajno ovdje vidimo kako su se s vremenom mijenjali ljudi i običaji i koja je zapravo bila uloga tih komedijaša i vagabunda.
Na koji način su ovi kazališni amateri sami sebe gledali i nerijetko precijenjivali svoju društvenu ulogu smatrajući se možda i jedinim promicateljima kulture u tim izoliranim i često zaboravljenim mjestima. Ali i na koji način su ih gledali i ljudi u čija su mjesta dolazili koji su na njih gledali kao na rijedak dašak modernosti i kulture koja je dolazila u njihovo dvorište. "Voyge to Nowhere" zapravo je važan jer vidimo ovdje koliko su kultura, umjetnost i kazalište, ma kakvi oni bili, važni za život i takvih često potpuno zaboravljenih i zapostavljenih provincijskih mjesta. Snimljen je ovaj film 1986. godine i ostat će zapamćen kao prvi koji je ikada dobio nagradu Goya odnosno nagradu za najbolji španjolski film godine koja se počela dodijeljivati baš tada. Inače, ova je tema Fernanu Gomezu bila iznimno poznata jer i sam dolazi iz obitelji sličnih putujućih kazalištaraca te se rodio u Peruu početkom dvadesetih gdje je njegova majka u to vrijeme bila na turneji.
Primjedbe
Objavi komentar