Ciparski Grk Mihalis Kakogiannis (negdje je potpisan i amerikaniziranim imenom Michael Cacoyannis) zasigurno je najpoznatiji kao režiser legendarnog filma "Grk Zorba" koji mu je donio i tri nominacije za Oscara. No, davao si je on i zahtjevne zadatke prebacivanja na platno nekih poznatih klasičnih grčkih tragedija, a dva filma prema Euripidovim dramama donijele su mu nominacije za najbolji film izvan engleskog govornog područja. "Elektrom" se pozabavio još početkom šezdesetih, a u drugoj polovici sedamdesetih na red je stigla i "Ifigenija". Bio je to zapravo i završnio dio njegove trilogije po grčkim tragedijama (između je bio i "Trojanski rat"), a definitivno je Kakogiannis uspio prebaciti duh antičkog grčkog teatra na filmsko platno. Sam je i adaptirao Eshilovu tragediju i jasno da to nije bio nimalo jednostavan zadatak.
Priču je pažljivo prilagodio i postavio u naizgled logičan i kronološki slijed te je dodao neke likove poput Odiseja (koji se u drami samo spominju) kako bi produbio cijelu priču, a bio je ovdje angažiran i ogroman broj statista koji su utjelovili grčku vojsku koja se prema u pohod na Troju. Brižno je odabrana lokacija u Aulisu, mjestu gdje se nekoć nalazio grad u antičkoj pokrajini Beotiji kojim je nekoć vladao polis Teba. Prema legendi, upravo ondje se okupila i grčka vojska koja se spremala u napad na Troju, no pohod je zaustavio bog Artemis bijesan jer je kralj Agamemnon ubio njegovog svetog jelena. Upravo o toj legendi i govori čuvena Euripidova drama jer će od vođe grčke vojske biti traženo da zauzvrat žrtvuje svoju prvorođenu kćer, Ifigeniju.
Bez te žrtve vjetar koji će grčke brodove pogurati prema Troji nikad neće zapuhati, tvrdi proročanstvo, a rastrojeni Agamemnon u ogromnoj je dvojbi. Je li važnije žrtvovati svoje dijete za dobrobit države ili je ljubav i odgovornost prema vlastitom djetetu iznad pitanja države i vojskom kojom vladaš? To je dvojba koja će proždirati Agamemnona (Costa Kazakos), a uspio je Kakogiannis u svojoj adaptaciji vjerno prenijeti duh antičkog grčkog teatra i njegov fatalističi patos. Na moderan način Kakogiannis ovdje također sjajno propitkuje vrijednost rata i patriotizma u odnosu na naizgled jednostavne i osnovne vrijednosti kao što su obitelj i ljubav. Uspio je fino tu prikazati i odnos crkve i države te kako Agamemnon mora balansirati između to dvoje jer je svjestan da bi izbjegavanje uputa koje su mu izdali bogovi izazvalo bijes među vojskom i njegov autoritet bi dodatno bio doveden u pitanje.
Primjedbe
Objavi komentar