U svom debitantskom dugometražnom filmu Litvanac Karolis Kaupinis pozabavio se pitanjima identiteta svoje nacije. I to na prilično intrigantan način jer "Nova Lituania" nas vodi u 1938. godinu u osvit II svjetskog rata te dvadesetu godišnjicu nezavisnosti ove baltičke države, poljske aneksije prijestolnice Vilniusa i tenzija i nesigurnosti jer su svi svjesni da se neće dobro provesti kada dođe do novog rata. S jedne strane vreba Njemačka, s druge Sovjetski savez i Litvanci su svjesni da im se ne piše dobro, a predstojnik odjela geografije na litvanskom sveuličištu Feliksas Groudis došao je na krajnje neobičnu, potpuno apsurdnu ideju kako očuvati državnost svoje zemlje. Feliksas je osmislio plan stvaranja "rezervne Litve" na nekom drugom kraju svijeta i već je on pronašao neke lokacije koje bi se mogle kupiti od drugih država i poslužiti kao rezervna varijanta u slučaju rata koji je sve izgledniji.
Svjestan je Feliksas da mala zemlja s malo stanovnika poput Litve nema budućnosti ako se na nju namjere moćni susjedi i da će je brzinski opet anektirati. Naravno da ovaj profesor shvaća da je njegova ideja potpuno nadrealna i teško izvediva, no svejedno će je on pokušati realizirati, a osobu koja će ga saslušati i kojoj se njegov plan i neće činiti tako sulud, pronaći će u bivšem premijeru Jonasu. No, kako se politička situacija u Litvi, kao i u ostatku svijeta, komplicira i pogoršava i kao što je izgledno da se raspada njegova zemlja, sve je izglednije da bi tako mogao završiti i njegov brak, što ćemo pratiti u podzapletu koji kao da simbolizira sudbinu zemlje. Ideja o pronalasku rezervne Litve negdje u Argentini, Angoli ili gdje već, pretvorit će se u potpunu opsesiju za ovog profesora.
Iako je ideja ovdje bila itekako zanimljiva, ostala je cijela ova priča dosta nedorečena i nerazrađena, sporog tempa. Odlučio se Kaupinis za snimanje filma u klasičnom retro stilu s crno - bijelom fotografijom, čak i okomitom stilu, no po modernističkom stilu naracije i pristupu razradi priče, jasno je da je "Nova Lituania" jedan od modernih europskih arthouse filmova. Problematična je situacija što vjerojatno malen broj gledatelja zapravo zna modernu povijest Litve i njenu sudbinu jer Kaupinis ne objašnjava puno situaciju koju zatičemo, već kao da pretpostavlja da svi znamo što se to događalo s Litvom u prvoj polovici 20. stoljeća. S druge strane, pretjerano didakticiranje bi vjerojatno narušilo dinamiku cijele ove misteriozne i apsurdističke arty povijesne drame tako da je to bila dobra odluka. Jer ipak je ovo prvenstveno film o čovjeku koji djeluje potpuno kontradiktorno, kao potpuno poludjeli vizionar koji je pronašao rješenje za budućnost svoje zemlje, a istovremeno ne uspijeva shvatiti kako se njegov privatni život raspada.
Primjedbe
Objavi komentar