Premijerno je ova coming of age drama frankofone kanadske filmašice Genevive Dulude - De Celles prikazana u Berlinu, gdje je dobila i nagradu za najbolji film za mlade. Dobila je "Kolonija" i tri nagrade u izboru za najbolji kanadski film godine, među njima i onu najvjedniju, nagradu za najbolji film. Bio je to i debitatski dugometražni film za ovu očito talentiranu autoricu iz Quebeca koja nam donosi priču o povučenoj, nesigurnoj, sramežljivoj, zatvorenoj 12-godišnjakinji Mylia (Emilie Bierre izabana je za najbolju kanadsku glumicu godine), koja se pokušava uklopiti u novo društvo u školi. I dok su svuda oko nje one tipične površne djevojčice koje se zamaraju banalnostima kakvima se i inače uglavnom zabavlja djeca tih godina, Mylia djeluje nekako zrelije, pametnije i produhovljenije.
Živi ona u provincijskom gradiću u Quebecu smještenom pokraj indijanskog rezervata s roditeljima i mlađom sestrom. Osjeća Mylia da se brak njenih roditelja polako raspada što sigurno utječe na njenu nesigurnost, a vrlo brzo će se ova djevojčica naći u situaciji da bira hoće li se pomalo konformistički prikloniti svim tim ispraznim kolegicama i njihovoj vrsti zabave ili će se uz kolegu indijanca Jimmyja s kojim sjedi u klupi u razredu pobuniti i nastaviti svojim putem. I dok će Jimmy simbolizirati individualizam i priliku da bude onakva kakva zapravo jest, njezina rođakinja Jacinthe vući će je na drugu stranu. Na stranu kojom često njene vršnjakinje u tim godinama znaju krenuti, stranu rane seksualizacije i pristajanju na ono što zapravo nije. Ne mogu reći da me posebno oduševila ova indie drama snimljena pomalo u stilu braće Dardenne, kamerom iz ruke iako je činjenica da je Dulude - De Celles snimila iznimno zreo i pametan film.
Primjedbe
Objavi komentar