U jesen 1981. godine u gradu Botosaniju na krajnjem sjeveru Rumunjske na pročeljima zgrada, zidovima i ogradama počele su se pojavljivati subverzivne parole. Sloboda, solidarnost i slično glasile su poruke koje su izazvale pravu paniku kod policijskih i tajnih službi, a zloglasna Securitate bacila se u akciju. Tko je pisao te grafite postalo je pitanje svih pitanja u zemlji, a vrlo brzo angažirana je cijela vojska informatora kojoj je bio zadatak ući u trag počinitelji. Uzeti su uzorci pisma praktički svih stanovnika grada kako bi se usporedio rukopis s onim napisanim kredom, a vrlo brzo otkriven je počinitelj - 16-godišnji srednjoškolac Mugur Calinescu koji je malo previše volio slušati Radio slobodna Europa pa ga je očito ponijelo. No, kako to već biva u tim totalitarnim glavama, bili su oni uvjereni da ovaj klinac to nije mogao raditi samostalno, već je dio neke puno veće zavjere koja ima za cilj rušiti Čaušeskuov zloglasni režim.
Ovaj slučaj je u povijesti ostao zapamćen kao "Slučaj ograda", a poznati rumunjski filmaš Radu Jude (Aferim!) snimio je konceptualno neobičan dokumentarac koji pokazuje ne samo svu apsurdnost ovog slučaja, već i cijelog tadašnjeg sistema. Cijelu priču o nesretnom mladiću Muguru i svemu onome što će se dogoditi Jude je izveo na način da je okupio brojne rumunjske glumce i glumice koji su čitali zapise iz Securitateovih spisa na pozornici. I kao da takav pristup slučaju i takav način prikazivanja istrage nije sam po sebi dovoljno apsurdan i netipičan, odlučio je cijelu tu priču Jude razbijati arhivskim snimkama s rumunjske nacionalne televizije šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih. I tek tada nastaje pravi urnebes i potpuni teatar apsurda jer u svim tim snimkama vidimo ridikuloznost tog totalitarnog sistema koji nevjerojatno podsjeća na sve ono što danas dolazi iz Sjeverne Koreje.
Dok se putem televizije i ostalim putevima širila propaganda kako u Rumunjskoj cvijeta tisuće cvijetova i kako ljudi žive fantastično zahvaljujući providnosti dobrog oca nacije kojeg će koju godinu kasnije bijesna rulja zatući na ulici, slučaj ograda zapravo prikazuje kakav je to bio sustav. I dok se na TV-u redaju pjesma, ples, edukativni filmovi o tome kako se sprema musaka ili gdje je najbolje lupati tepihe da se praše, kroz intencijski suhoparno izveden prikaz slučaja vidimo kako su ljudi živjeli tada. Čim su shvatili da je klinac odgovoran za subverzivne grafite, krenuo je njegov agresivni preodgoj u poslušnog čovjeka vjernog režimu i suludo do u najsitnijih detalja opisano lomljenje dječaka čiji je jedini krimen bio što je bio naivni idealist.
Nedavna rumunjska povijest iznimno privlači Judea, koji podjednako snima igrane filmove i dokumentarce (Uppercase bi se najbolje mogao opisati kao hibrid igranog i dokumentarnog filma), a gotovo svaki put bavi se on temama koje bi mnogi najradije gurnuli pod tepih i zaboravili. Od progona Židova u Rumunjskoj u II svjetskom ratu, gorljivog kolaboracionizma s Nijemcima koji nitko ne voli spominjati pa do suludog Čaušeskuovog režima, najrigidnijeg komunističkog sistema u Europi valjda još od Staljinovog koji je Rumunjsku gotovo vratio u kameno doba. Iako "Uppercase Print" nakon nekog vremena čak postaje pomalo naporan, Judeov eksperimentalni i originalan pristup iznimno je efektivan i upečatljiv i definitivno je portret jedne ere uspio prikazati kroz sudbinu individualca.
Primjedbe
Objavi komentar