Upoznaje nas ova netipična biografska drama s likom i djelom švicarsko - talijanskog slikara Antonia Ligabuea, umjetnika bez formalnog obrazovanja čije je stvaralaštvo tek naknadno prepoznato. Ligabue, koji je rođen u Švicarskoj, no kao 20-godišnjak je još 1919. protjeran u Italiju, cijelog života borio se s mentalnom bolesti i dobar dio života proveo je skrivajući se od ljudi koji su mu od mladosti učinili mnogo zla. Kroz flešbekove u početku odlazimo u njegovo djetinjstvo i mladost, a potom pomalo fragmentarno pratimo njegov život sve do smrti sredinom šezdesetih kada je već postao uvažen i prepoznat umjetnik. I bio je "Volevo nascondermi" što bismo doslovno preveli "Želio sam se sakriti" jedan od vizualno najupečatljivijih filmova 2020. godine.
Ugledni talijanski filmaš Giorgio Diritti kao da je stilom i vizualnošću pokušao gledatelja uvesti u labirint Ligabueove mentalne bolesti koja ga je proganjala cijeli život. Dobar dio života Ligabue je proveo po raznim ustanovama i bio je to očigledno čovjek koji nije mogao funkcionirati u društvu, a stilski me pomalo ovaj film podsjetio na nedavnu Schnabelovu biografiju o Vincentu van Goghu "At Eternity's Gate". Baš kao i Schnabel, tako je i Diritti najviše pažnje posvetio onom unutarnjem, demonima koji su proganjali ovog izmučenog, izopćenog, stigmatiziranog tipa koji je unatoč bolesti, teškoj naravi, nasilnim ispadima uspio dostići slavu.
Sjajan posao je kao Ligabue odradio talijanski glumac Elio Germano koji je bio nominiran i za europskog glumca godine, a dobio je i Srebrnog medvjeda za najboljeg glumca na festivalu u Berlinu. Osvojio je "Hidden Away" i nagrade u izboru za europski film godine za najbolju fotografiju i najbolju kostimografiju, a dizajn, fotografija, scenografija i okruženje veliki su aduti ovog filma. Iako smo i ranije imali filmova u kojima su se autori bavili likovima i djelima poznatih ljudi koji su uspjeli postići mnogo u životima unatoč mentalnim bolestima poput shizofrenije, Diritti je uspio savršeno na primjeru Ligabuea prikazati kako su genijalnost i ludilo koegzistirali. Kako bez jednog vjerojatno ne bi bilo ni ovog drugoga, ali i kako je ovaj čovjek svoju umjetnost koristio i kao svojevrsni oblik terapije.
Na početku filma Ligabuea upoznajemo kao pravog divljeg čovjeka koji je pobjegao od svih i sklonio se u šumama uz rijeku Po. Na svoj impresionistički način ovaj nepismeni i neobrazovani tip uglavnom je u naivnom stilu slikao životinje, a sasvim slučajno će njegovo stvaralaštvo biti otkriveno. No, morat će još proći puno vremena kako bi njegov rad zaista bio prepoznat, a nakon što mu to i pođe za rukom, stalno će završavati u ludnicama pa izlaziti van i u krug. Definitivno je "Volevo nascondermi" bio film vrijedan gledanja, umjetnička i vizualna poslastica o širom puku nepoznatim umjetniku koji je većinu života bio neshvaćen, neprihvaćen i odbačen da bi na kraju ipak dostigao status zvijezde. Ipak, najveća vrijednost ovog filma je u tome što je uspio gotovo pa dovesti do toga da gledatelj može gledati na svijet kroz Ligabueove oči i proživjeti ono što je on doživio.
Primjedbe
Objavi komentar