Misterij američkog pisca J. D. Salingera, autora omiljenog romana dobrog dijela srednjoškolaca "Lovca u žitu", očito je nepresušna tema filmašima. Nakon što je prije koju godinu snimljena tipična biografska drama "Rebel in the Rye" u kojoj je britanski glumac Nicholas Hoult utjelovio samog pisca, frankofoni kanadski filmaš Philippe Falardeau (Monsieu Lazar, The Good Lie) snimio je dramu u kojoj se opet dosta toga vrti oko Salingera. Doduše, Salingera u "My Salinger Year" uopće i ne vidimo, tek u nekoliko navrata čujemo njegov glas preko telefona, a ovaj je film snimljen prema istoimenim memoarima američke književnice, novinarke, pjesnikinje i kritičarke Joanne Rakoff.
Sredinom devedesetih tada 23-godišnja Rakoff (Margaret Qualley) je odlučila napustiti studij u Berkeleyju u Kaliforniji i preselila u New York kako bi se realizirala kao pisac. I upoznajemo Joannu kao jednu od onih nadobudnih i ambicioznih djevojaka s pomalo romantiziranom predodžbom o životu pisaca u New Yorku. No, njeni snovi i ambicije vrlo brzo će se raspršiti kad na brzinu sprčka svu ušteđevinu i shvati da mora nešto konkretno raditi kako bi premostila razdoblje dok eventualno ne postane prepoznata i dok se njena djela končano ne krenu objavljivati. Zaposlit će se Joanna tako u jednoj od najstarijih njujorških agencija čiji su klijenti književnici, a dobit će ona posao kao asistentica ekscentrične vlasnice Margaret (Sigourney Weaver). Iako je već druga polovica devedesetih, u ovoj agenciji vrijeme kao da je stalo i Margaret se gnuša svih tehnoloških novotarija poput kompjutera. Koriste se i dalje pisaće mašine, a većina posla koji će zapasti Joannu odnosit će se na javljanje na telefon i odgovaranje na pisma čitatelja koja se uglavnom odnose na jednog, jedinog klijenta.
Naravno da je taj klijent slavni Salinger, kojeg u agenciji svi nazivaju Jerry, ekscentrični i misteriozni pisac koji se prije više od trideset godina povukao u osamu i već desetljećima ništa nije objavio. Brdo pisama obožavatelja i ljudi kojima su njegova djela obilježila život svakodnevno će stizati u ured pošto je sam pisac izričito tražio da ga pisma ne zanimaju, a Salingerov misterij polako će početi sustizati Joannu. Tim više što nikad nije čitala Salingera, čak ni "Lovca u žitu", a uzet će si ona i preveliku slobodu te će početi odgovarati na neka od pisama čitatelja. No, ambiciozna djevojka koja će u međuvremu naći i dečka koji također ima aspiracije postati pisac, kao da će zaglaviti u tajničkom poslu, a potpuno zanemariti svoje snove. Koliko sam uspio vidjeti, američka kritika ovaj je film nazvala i "Vrag nosi pradu" za književnu scenu, no kako taj film nisam gledao, ne bi se štel miješat, a na kraju je "My Salinger Year" u najboljem slučaju bio samo solidan film.
Primjedbe
Objavi komentar