I dok su u nas i dalje aktualna pitanja gdje si bio 1941. ili 1991., u pribaltičkim državama (Litva, Latvija, Estonija) također je Drugi svjetski rat također očito i dalje bolna i kompleksna tema. No, za razliku od filmova s ovih prostora u kojima se tematika ovog ili onog rata uglavnom koristila na propagandističke načine, Estonci su se ovom kompleksnom odlučili pozabaviti na pošten i iskren način i nije im jedina namjera bila snimati film koji će podgrijavati nacionalni patos. Već u uvodu filma saznajemo da je Sovjetski savez 1940. godine anektirao Estoniju i unovačio 55 tisuća Estonaca u Crvenu armiju. Godinu dana kasnije nacisti su okupirali ovu malenu zemlju i pokupili u Wermacht više od 70 tisuća Estonaca. Slično kao što je bilo i na ovim našim prostorima tijekom II svjetskog rata, kada su se ne samo ljudi iste narodnosti, već i susjedi pa i braća borili jedni protiv drugih, očito je bilo i u Estoniji.
Kao što naslov filma koji je bio estonski kandidat za Oscara i sugerira, radnja se odvija 1944. godine kada su se vodile borbe na istočnom frontu, a Estonci u nacističkim uniformama ukopani u rovovima branili su položaje od Estonaca u sovjetskim uniformama koji su nadirali. I jedan od razloga zašto ovaj film djeluje tako realistično, zasigurno se skriva u tome što je scenarist čovjek koji je bio profesionalni vojnik, visokorangirani časnik u estonskoj vojsci školovan i u Americi, Leo Kunnas, koji se posvetio pisanju nakon što je napustio vojničku dužnost. Film je pak režirao poznati estonski glumac i ravnatelj najpoznatijeg kazališta u Tallinu, Elmo Nüganen kojeg se vjerojatno ipak najbolje sjećamo po ulozi Margusa u sjajnom filmu snimljenom u estonsko - gruzijskoj koprodukciji "Mandarine".
Priča je ovdje pametno koncipirana i pratimo je i iz perspektive Estonaca u nacističkoj uniformi i Estonaca u sovjetskoj uniformi. Priča kreće u srpnju 1944. godine kada izmučena jedinica njemačkih jedinica koje uglavnom čine Estonci (vidjet ćemo da ima tu i Danaca te ostalih naroda i narodnosti koje su nacisti okupirali) drže liniju dok sovjeti napadaju. U početku pratimo sudbinu mladog narednika Karla (Kaspar Velberg) koji ratuje na strani nacista i proganja ga spoznaja da nije uspio sprječiti deportaciju svoje obitelji u Sibir od strane sovjeta. Potom će se pažnja prebaciti na narednika u Crvenoj armiji, Jurija (Kristjan Ukskula), sina komunističkog kolaboracionista kojeg je odmah na početku rata pokupila Crvena armija dok su mu cijelu obitelj, naravno, nacisti likvidirali čim su pregazili Estoniju.
Iako su na suprotstavljenim stranama, djeluju oba ova mlada vojnika kao pošteni i pravedni ljudi koje je ratno ludilo zateklo na drugim stranama, a da je sudbina bila drugačija i da su se upoznali u nekim drugim uvjetima, možda bi oni bili najbolji prijatelji. Sjajno su Kunnas i Nüganen (koji je još 2002. godine snimio jedan od najgledanijih estonskih filmova svih vremena "Names Engraved in Marbles" čija je tematika također ratna, a radnja se zbiva tijekom rata za nezavisnost Estonije 1918-20) uspjeli prikazati ne samo tu potpunu kaotičnost tog vremena i svo to ludilo rata, već je "1944." film s kojim ne mogu promašiti ni svi oni koji vole kvalitetnu akciju i ratne sekvence. Koliko sam uspio vidjeti, budžet za ovaj film iznosio je 1,5 milijun eura, a svi ti ratni segmetni, kojih zaista ne nedostaje, djeluju impresivno i ne bi ih se postidjela ni skupa holivudska produkcija. Djeluje sve tu iznimno realistično, autentično, emotivno, potresno, a opet nikako ne manipulativno i definitivno to nije film snimljen u propagandne svrhe, već sjajna ratna drama kojoj je glavni cilj bio na temelju priče o dva vjerojatno fikcionalna lika prikazati svo ludilo tog poremećenog razdoblja.
Primjedbe
Objavi komentar