Jedno pravo hororsko iznenađenje stiže nam iz Italije i baš kao što kaže naziv filma koji su režirali Roberto De Feo i Paolo Strippoli počinje ovaj film kao tipični, klasični horor. Skupina ljudi kreće na put, putem doživi nesreću, zaglavi u misterioznoj šumi u kojoj se nalazi jeziva koliba, a tu kolibu nastanjuju neki jezivi i opaki tipovi te oni pokušavaju uhvatiti ekipu putnika kako bi ih, jasno, masakrirali. Zvuči, ali i izgleda na prvu "Klasična horor priča" zaista kao neki stereotipni rip-off horor klasika poput "Teksaškog masakra motornom pilom" ili "Brda imaju oči". No, pretvorit će se ovo u potpuno ludilo koje je ujedno i hommage mnogim poznatim hororima iz tog klasičnog razdoblja kao i nekim modernim djelima, a ujedno je to i svojevrsna satira, subverzija, čak i parodija ne samo na horor industriju i stereotipe koji dolaze s hororima, već i na moderno doba, želju da se dostigne svojih 15 minuta slave, društvene mreže i influencere koji na sve načine pokušavaju privući pažnju.
Tijekom prve trećine filma činilo bi se da bi ovo moglo biti nešto tipa kalabrijski masakr možda ne motornom pilom, već teškim čekićem ili brda, za ovu priliku šume, imaju oči. Potom djeluje kao miks "Slagalice strave" i "Midsommara", a na kraju bi se "A Classic Horror Story" moglo usporediti s horor komedijom "A Cabin in the Woods" Drewa Goddarda otprije desetak godina. Nabacali su tu De Feo i Strippoli zaista svega i svačega, no možda i pomalo začuđujuće, funkcionira sve to jako dobro praktički sve do kraja. Iako je očito da se radnja filma zbiva u sadašnjosti, ima ovaj film neki retro štih, a sav taj miks klišea i stereotipa iz klasičnih horor priča začinjen je nekim talijanskim legendama pa i mafijom pošto se radnja odvija na jugu Italije, točnije u Kalabriji.
Upravo ondje se, svatko iz svog razloga, zaputilo i pet likova koje upoznajemo na početku priče. Za razliku od većine horora, oni nisu prijatelji ni ekipa, već su iz Rima na jug krenuli carpoolingom odnosno neznanci su to koji su podijelili novac za kamper. Među njima je studentica Elisa (Matilda Lutz) koja je krenula kući kako bi izvela abortus. Kamper vozi student filma Fabrizio, tu je namrgođeni liječnik Riccardo te englesko - ukrajinski par Mark i Sofia. Vrlo brzo oni će putem doživjeti nesreću, sletjeti s ceste, a kada svi dođu sebi, shvatit će da je umjesto u grabi, kamper završio na proplanku usred šume pokraj nekakve jezive kuće. Da će se nešto gadno ovdje događati vidjet ćemo odmah u prologu filma u kojem je Elisa zavezana za stol, a s teškim čekićem u rukama približava joj se neki maskirani grmalj. No, na sve ono što će se izdogađati u ovom filmu teško se pripremiti i smislili su tu De Feo i Stripoli zaista brojna iznenađenja.
Ima tu i nekih scena koje su zaista teške za gledanje i ne štede De Feo i Stripoli publiku, pogotovo ne svoje likove nasilja i nekih, najblaže rečeno, nezgodnih situacija. I mora se priznati da se odlikuje ovaj film kvalitetnom režijom i dobro oni tu drže priču koja postaje sve luđa, sve misterioznija i sve otkačenija kako se bliži kraj, a sve to je zaključeno potpuno neočekivanom završnicom koja baca potpuno novo svjetlo na cijelu priču. Iako ostaje na kraju tu dosta toga otvorenim, definitivno su ovi Talijani uspjeli osmisliti zanimljiv koncept, unijeti dašak svježine u žanr koji kao da je ponovno zaglavio u nekim stereotipima iako bi načelno horor trebao biti najslobodniji žanr u kojem je apsolutno sve moguće. Sve je moguće i u ovom ludom, nasilnom, ali i fino promišljenom i subverzivnom hororu u kojem su se autori mudro poigrali gotovo svim klišeima i stereotipima koji dolaze s hororima i snimili film koji ima potencijala za kultni status. Dodatni plus je sjajan soundtrack na kojem se ističe bezvremenska "Il cielo in una stanza" Gina Paolija (meni je ipak i dalje draža u Mondo Cane verziji Mikea Pattona) koja će u ovim okolnostima, prvo na početku, potom i na kraju filma, dobiti potpuno novi smisao.
Primjedbe
Objavi komentar