Slavni meksički filmaš Alejandro Gonzalez Inarritu u poetičnoj psihološkoj drami koja je dogurala do dvije nominacije za Oscara (najbolji strani film i Javier Bardem za najbolju mušku ulogu) vodi nas u Barcelonu gdje upoznajemo sitnog kriminalca Uxbala (Bardem). Vrlo brzo postaje nam jasno da je njegov život pravi kaos. Živi on u trošnom stanu s dvoje djece, a razišao se sa ženom Marambrom koja je alkoholičarka te pati od bipolarnog poremećaja. Uz to je i prostitutka te odmah u prvoj sceni u kojoj je vidimo ona je u krevetu s tipom za kojeg ćemo vrlo brzo saznati da je Uxbalov brat Tito (Eduard Fernandez). Uxbal radi za kriminalnu organizaciju koja se bavi izradom i prodajom lažnih robnih marki za ilegalce iz Senegala koji ih potom prodaju na ulici. On također sređuje dokumente ilegalnim radnicima iz Kine, no bez obzira na njegov posao koji je definitivno s one strane zakona, ne čini se Uxbal kao loš čovjek.
Brižan je on otac, voli i dalje svoju ženu koja mu je očigledno nanijela puno boli i tuge, a dodatni udarac za njega će biti kada shvati da boluje od raka prostate i da mu je ostalo tek nekoliko mjeseca života. Na ideju za "Biutiful" Inarritu je došao gledajući klasik japanskog majstora Akire Kurosawe "Ikiru". U Kurosawinom klasiku iz 1952. godine glavni junak je sredovječni činovnik kojeg će spoznaja da boluje od terminalnog raka navesti da smisao u životu potraži u činjenju nečeg dobrog. Tako će i Uxbal, kada spozna da je kraj blizu, puno bliže nego što je mogao i zamisliti, odlučiti učiniti nešto dobro. Željet će on napustiti svijet onako kako on želi i onako kako on misli da bi trebao, a to kratko vrijeme koje mu je ostalo pokušat će iskoristiti da svojim bližnjima, posebno djeci koju neizmjerno voli, pripremi za ono što ih čeka i ostavi im nešto što će im pomoći u životu.
Činjenica da mu je ostalo još malo vremena, nagnat će ga i da pomogne ilegalki iz Senegala čiji je muž deportiran nazad u Afriku, a ona je ostala sama s djetetom u Španjolskoj. Donekle sličnom temom Inarritu se bavio u jednom svom ranijem filmu, izvrsnom "21 gramu" gdje je jedan od likova također bio teško bolestan čovjek koji je odlučio učiniti nešto dobro (no, ispalo je to nešto drukčije od onoga što je planiralo), a i sada se on bavi pitanjem morala. I kako čovjek reagira na spoznaju da mu se bliži kraj, a to je vjerojatno nešto najstrašnije što bilo tko može saznati - relativno točan trenutak kada će napustiti ovaj svijet. U tim situacijama čovjek ima dvije opcije. Ili poput Uxbala to kratko preostalo vrijeme iskoristiti da bi učinio nešto dobro i ostavio trag ili se prepustiti očaju, malodušju i pomiriti se sa sudbinom.
Iako je tema ovog filma prilično teška, a i kamera je nekako sirova, realistična te praktički cijelo vrijeme pratimo glavnog lika koji je u utrci s vremenom, scenarij koji je Inarritu napisao zajedno s Argentincima Armandom Bom i Nicolasom Giacoboneom nekako je lirski, elegičan, nježan. No, naravno da cijela ova priča ne bi tako dobro funkcionirala da standardno kvalitetan zadatak nije odradio Javier Bardem. Taj španjolski glumac s tisuću lica koji je podjednako uvjerljiv kada treba odglumiti nježne i emotivne osobe kao što je to bio slučaj ovdje ili kada mora utjeloviti čudovišta u maestralnom "No Country for Old Men" braće Coen za što je i zaslužio Oscara.
Primjedbe
Objavi komentar