Bila je ova maestralna krimi drama čija se radnja odvija u slamovima Rio de Janiera od kraja šezdesetih pa do početka osamdesetih film preko kojeg sam počeo upoznavati brazilsku kinematografiju. "Božji grad" sam pogledao do sada nekoliko puta i svaki puta ostao podjednako oduševljen savršenošću djela koji je Fernando Merielles snimio prema istoimenom romanu Paula Linsa iz 1997. godine. Iako "Cidade de Deus", pomalo sramotno, nije zaslužio nominaciju za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, svejedno je imao četiri nominacije - za režiju, montažu, fotografiju i adaptirani scenarij. S pravom se "Božji grad" smatra jednim od najboljih filmova 21. stoljeća, savršeni film koji imponira u svim pogledima. Od izvrsne i moderne režije, do perfektne naracije preko montaže, fotografije i glume pa do nevjerojatne realističnosti i uvjerljivosti.
Problemski je to film koji govori o počecima i razvoju organiziranog kriminala u predgrađu Rio de Janeira koje će s vremenom prerasti u užasavajuće nasilje i krvoproliće. No, to mu ništa ne oduzima na dinamici, tempu i uzbudljivosti te je Meirelles ovu priču snimio pomalo scorseseovskim pristupom i stilom uz sveznajućeg naratora koji nas vodi kroz labirint ulica i likova koje ćemo upoznati. Taj sveznajući narator je mladić poznat pod nadimkom Buscape odnosno Raketa (Alexandre Rodrigues) kojeg ćemo u bravuroznoj uvodnoj sceni upoznati kada se nađe između dvije vatre. Između opasne i naoružane bande s jedne te policije s druge strane, a potom se vraćamo u prošlost i polako saznajemo okolnosti koje su dovele do svega toga.
Vraćamo se na konac šezdesetih kada je Buscape još dječak i upoznaje nas on s favelom koja će ubrzo postati poznata kao Božji grad. Sa slamom u koji su planski preseljeni siromašni stanovnici Rio de Janeira kako bi ih se maknulo iz centra grada. Vrlo brzo u toj novoj faveli počet će se razvijati kriminalna scena i to od sitnih lopova i razbojnika koji će s vremenom evoluirati u prave kriminalne organizacije koje će pod kontrolom i u strahu držati cijelo naselje. Dakako, s obzirom da je to siromašni dio Rio de Janeira da se te kriminalne organizacije bitno razlikuju od onih koje smo obično gledali u američkim filmovima, a kada sam već spomenuo Scorsesea, mogao bi se "Božji grad" donekle usporediti i s filmom koji je on snimio iste godine.
Dakako, riječ je o "Bandama New Yorka" i bez obzira što je Meirellesov film bitno manje nasilan od Scorseseovog, u oba filma vidimo da tu zapravo postoje dva grada. Jedan je grad u kojem vlada sigurnost, gdje postoje zakoni i sve ono što obično treba imati civilizacija. Drugi je onaj dio grada u kojem zakona i civilizacije nema, gdje policija ne dolazi i ondje vladaju neki drugi zakoni, a obično su to zakoni oružja, nasilja i saveza koji nastaju iz prilike i očaja. Paralelno s razvojem kriminalne scene u faveli, pratit ćemo i odrastanje glavnog protagonista koji će uvijek biti tu negdje ili oko središta zbivanja u Božjem gradu. Film je to koji pršti od energije, nevjerojatno uzbudljiv i dinamičan pa uopće ne čudi da je osvojio više od 70 nagrada na svjetskim festivalima i u izborima za najbolji film godine.
Primjedbe
Objavi komentar