Emilie Tesson - Hansen (odlična Celine Sallette) je menadžerica za ljudske resurse u financijskom odjelu multinacionalne kompanije čiji je zadatak smanjivanje broja zaposlenih. I to ne na način da im podijeli otkaze jer bi na taj način Esen grupa za koju radi i u koju ju je doveo njen šef i nekadašnji učitelj Stephane Froncart (Lambert Wilson) morala plaćati otpremnine, već je njena zadaća natjerati zaposlenike da sami odu. Svi oni su pod strašnim psihološkim pritiskom, maltretira ih se, tjera da rade izvan radnog vremena, premješta ih se u poslovnice u druge dijelove Francuske ili svijeta, a Emilie bez puno moralnih dilema i bez previše razmišljanja odrađuje taj prljavi, ali odlično plaćeni posao. Sve do trenutka kada jedan od djelatnika koji više nije mogao trpjeti takav teror i šikaniranje ne skoči kroz prozor u sjedištu firme i poslovanje korporacije dođe u fokus istražitelja zaštite na radu, ali i policije.
Tek tada će Emilie shvatiti da bi ona mogla biti ta na koju će se svaliti sva krivnja i koja bi mogla pojesti govno zbog svih gadosti koje se dulje vrijeme događaju u korporaciji. Cinična žena koja je bez problema maltretirala svoje podređene i odrađivala prljavi posao nakon šokantnog događaja kojem je svjedočila kao da će početi shvaćati što se to zapravo događa i da je ona dobrim dijelom kriva za smrt čovjeka. Počet će se Emilie lomiti i dvojiti da li i dalje nastaviti ovu igru ili postati zviždačica te inspektorici koja istražuje slučaj otkriti svu prljavštinu. Bio je "Corporate" i debitantski dugometražni film za francuskog filmaša Nicolasa Silhola s kojim se predstavio na festivalu u češkim Karlovym Varyma, no cijelu ovu kombinaciju psihološke drame i trilera snažnom izvedbom nosi Sallette kao Emilie.
Žena kojoj su u početku jedino bili bitni dobra plaća i vlastite ambicije zbog kojih je bila spremna figurativno gaziti preko leševa, počet će dvojiti je li doslovno gaženje preko mrtvih zaista vrijedno svega toga. Donosi nam ova dinamična, ali i osobna drama mračnu sliku današnjeg korporativnog sistema u kojem su ljudi zaista samo najobičniji brojevi i u kojem apsolutno ništa nije važno osim što je moguće većeg profita. Bez obzira što kompanija u kojoj je Emilie direktorica ionako ima velike profite i bez obzira što svi jako dobro zarađuju, vidimo da menadžmentu nikada nije dosta. Fino se tu priča gradi i malo, pomalo se otkrivaju određeni detalji iz načina poslovanja Esena i tehnika kojima su na dehumanizirajući i grozan način postupali sa svojim ljudima, a film je to prepun cinizma jer vidimo da je to zapravo sustav koji je nemoguće promijeniti.
Primjedbe
Objavi komentar