Bio je ovo jedan od onih filmova koji mi je sjeo tek nakon drugog gledanja. Sjećam se da odmah po izlasku i nisam bio nešto posebno oduševljen ovom crnohumornom glazbenom dramom braće Coen za koju su dobili veliku nagradu žirija u Cannesu. No, kada sam nekoliko godina kasnije Llewynu Davisu odlučio dati još jednu šansu, tek tada sam uvidio kako je to zapravo maestralan film. Sjajno režiram i perfektno strukturiran film koji tek naizgled djeluje kao netipični izdanak stvaralaštva braće Joela i Ethana Coena, no u svojoj srži "Inside Llewyn Davis" je film kakav zapravo samo oni mogu snimiti. Pratimo ovdje tjedan dana u životu mladog kantautora iz New Yorka tijekom 1961. godine i njegove pokušaje da se probije na folk sceni njujorškog Greenwich Villagea.
Llewyn (odlični Oscar Isaac, koji je baš kao i svi ostali glumci sam otpjevao i odsvirao sve pjesme ovdje) nesumnjivo je talentirani glazbenik koji je nekoć bio član relativno uspješnog dueta, a sada pokušava on ostvariti i solo karijeru. Njegovi dani se svode na potragu za mjestom na kojem će prespavati, a gotovo da nema osobe koju ovaj izmučeni i pomalo dijabolični, ali i nesumnjivo šarmantni trubadur barem jednom nije iznevjerio i ostavio na cjedilu. Njegov život kao da se neprestano vrti u krug, kao da je to prava sizifovska sudbina da stalno on gura kamen koji će ga poklopiti svaki put kad ga nakratko ispusti iz ruku. Baš na taj način su Coeni, nekako eliptično i strukturirali ovu izvrsnu humornu dramu koja definitivno spada u gornju polovicu njihove nevjerojatne filomgrafije. Filmografije u kojoj su se posebno istaknuli fantastičnim i zanimljivim, nerijetko bizarnim i uvrnutim likovima kakvih i ovdje ima napretek i s kakvima će se u jednom trenutku ukrstiti Llewynov put.
Iako je Llewyn fikcionalan lik, lako je zamisliti nekog mladog i nadobudnog glazbenika koji se prije šezdesetak godina baš kao i on pokušavao probiti na sceni. Mladog trubadura koji je uvjeren da baš on ima talent, volju i sposobnost za postati ono što je postao recimo Bob Dylan, no kao da se cijeli svemir urotio protiv njega i kao da je osuđen na vječna lutanja i pokušaje. Po običaju je tu odlično pogođena i popratna glumačka postava, a Coeni kao da pomalo sadistički uživaju u mučenju svog glavnog lika kojem kao da će se ponekad i otvoriti neka vrata, no još brže ona će mu glasno zalupiti pred nosom. Dogurao je "Inside Llewyn Davis" na kraju do (tek) dvije nominacije za Oscara - za najbolju fotografiju i miks zvuka, no ovo je jedan od filmova koji je zaista sve bolji sa svakim gledanjem i koji izvrsno funkcionira na više razina.
Primjedbe
Objavi komentar