Vjerojatno ne postoji pisac kojem je više djela ekranizirano od Stephena Kinga, a sam je horor majstor više puta isticao da mu je "Lisey's Story" jedna od najdražih knjiga koje je napisao. Objavljen je taj psihološki horor još 2006. godine i kad ga nitko drugi nije htio ekranizirati, King je odlučio sam uzeti stvari u ruke. Sam je napisao scenarij za osmodijelnu mini seriju, za redatelja je angažiran Čileanca s umjetničkim pedigreom Pabla Larraina (Tony Manero, No, Post Mortem, El Club, Jackie), dok je kao direktor fotografije angažiran poznati iransko - francuski snimatelj Darius Khondji (Sedam, Deveta vrata, Žal, Funny Games, Uncut Gems). Tu je i vrsna glumačka ekipa koju predvodi Julianne Moore kao Lisey, kao i Clive Owen, Jennifer Jason Leigh, Dane DeHaan i Joan Allen, no nažalost sve to rezultiralo je slabašnom, dosadnom, čak i iritantnom serijom koja se vuče puževim tempom.
U početku mi je djelovalo da bi "Lisey's Story" moglo biti pomalo na tragu Lynchevog "Twin Peaksa" jer miješaju se tu stvarnost i fantazija, horor, triler i drama, realno i nadrealno, no vrlo brzo pretvorila se ova priča u potpuni kaos. Nominalno ovdje pratimo priču Lise Landon (Moore) udovice slavnog pisca SF-a i horora Scotta Landona (Owen) kojeg je ubio poludjeli obožavatelj dvije godine prije početka radnje serije. Lisa ili Lisey kako ju je Scott zvao, još se nije oporavila od muževe smrti, no stalno je opsjedaju njegovi obožavatelji koji su uvjereni da postoji tu još neobjavljenih materijala. Prolazeći kroz Scottove stvari, Lisey će shvatiti da joj je on ostavio puno toga za promišljanje i traženje, no dok se ona pokušava snaći u tom labirintu hintova i memorija, na nju će krenuti potpuno poremećeni Scottov obožavatelj. Jim Dooley (DeHaan) je uvjeren da Lisey skriva Scottove neobjavljene zapise i počet će je ovaj nasilni sociopat proganjati, a uz pomoć memorija, potisnutih specijalnih moći koje je i zaboravila da je dobila u naslijeđe od muža te svoje dvije sestre, Lisey će mu se pokušati oduprijeti.
I na papiru ova možda priča i drži vodu, no King i Larrain su od ove kombinacije horora, trilera, fantazije i drame napravili nevjerojatno dosadnu i zamarajuću seriju koju ne izvlači ništa od ranije navedenog. Ni dobre glumačke izvedbe, ni nadahnuta Larrainova režija, ni zaista impresivna i šarena fotografija. Baš ništa. I posve je očito da je ovo jedna od Kingovih dosta osobnih priča u kojima sasvim sigurno ima puno toga autobiografskog jer nije slučajno jedan od glavnih likova slavni pisac horora i SF-a. U svoj toj želji da publici prenese svoju viziju, očito su se on i ekipa koju je angažirao prilično pogubili i kao da se nisu uspjeli odlučiti žele li od "Lisey's Story" napraviti tipični komercijalan sadržaj na tragu svega onoga što se po Kingu uglavnom snimalo ili žele umjetničku, arty, avangardnu, nadrealnu seriju u kojoj su sve kočnice otpuštene i u kojoj je sve dopušteno kao što je slučaj bio s povratkom "Twin Peaksa". Ovako je to ispalo ni prvo, ni drugo, već miks komercijale i arta koji djeluje nevjerojatno pretenciozno.
Stalno tu skačemo iz jednog vremenskog razdoblja u drugo, likovi bježe iz stvarnosti u fantaziju, snove i noćne more te neke izmišljene svijetove koji se sve više počinju stapati sa stvarnošću. Potom imamo flešbekove flešbekova, Lisey se prisjeća vremena sa Scottom, a on se prisjeća svog djetinjstva i odrastanja s ocem luđakom i priča joj kako je uspio otkriti svijet mašte koji zaista postoji, no tek ga rijetki mogu otvoriti. Natrpano je tu zaista svega i svačega i uz najbolju volju teško je sve to pratiti i pohvatati, pogotovo jer je tempo toliko spor i trom da je gotovo nemoguće ostati koncetriran čitavo vrijeme. Baš kao što je često slučaj s Kingovim djelima, ono što je na papiru možda i imalo smisla, na ekranu očito nije profunkcioniralo, a ne mogu svi biti Stanley Kubrick pa da potpuno promjene ono što je napisao pa snime remek-djelo i najbolji film prema romanu ovog pisca. Doduše, šef parade ovdje je bio sam King tako da i Larrain nije imao previše manevarskog prostora, no poznavajući njegov prethodni rad, za pretpostaviti je da se on zadovoljio time da sve to vizualno gotovo bude svedeno na razinu kiča.
Primjedbe
Objavi komentar