Fantazija smještena u razdoblje kada je područje današnjeg Meksika još uvijek bilo španjolska kolonija, jedan je od najvažnijih i najpoznatijih klasičnih filmova iz najveće srednjoameričke zemlje. Bio je "Macario" i prvi meksički film nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja, no morali su Meksikanci čekati još gotovo pola stoljeća da se pojavi Alfonso Cuaron s "Romom" i konačno svojoj zemlji donese najvažniju filmsku nagradu. Ovaj je film ujedno i sjajan primjer latinoameričkog magijskog realizma u kojem se isprepliću stvarnost i fantazija te bi se "Macario" moglo opisati i kao u početku klasičnu socijalnu dramu koja će ubrzo prerasti u fantaziju. Film je režirao možda i najveći i najvažniji meksički klasični filmaš Roberto Gavaldon čijih se čak osam filmova nalazi na listi od stotinu najboljih meksičkih filmova svih vremena.
Scenarij za "Macario" Gavaldon je napisao po romanu pisca poznatog samo po pseudenimu B. Traven za kojeg se pretpostavlja da je bio Nijemac i da je dobar dio života proveo u Meksiku. I danas se ne zna pravi Travenov identitet, no po njegovom puno poznatijem romanu "Blago Sierra Madre" slavni američki filmaš John Huston je snimio poznati istoimeni film. Radnja Gavaldonovog filma smještena je za vrijeme kolonijalizma, a Macario je siromašni i gladni urođenik i nadničar. Nikako se on ne može pomiriti sa činjenicom da je tako bijedan i da mu je obitelj stalno na rubu gladi, a kada tijekom procesije uoči Dana mrtvih vidi pečene purice, on će se svojoj ženi i zareći da neće više ništa jesti dok mu se ne ostvari san i dok ne pojede sam cijelu puricu.
Kako to obično u bajkama biva, želja će mu se ostvariti jer u strahu da bi joj muž mogao umrijeti od gladi, Macariova žena će ukrasti puricu i ispeći mu je, a on će se s cijelim pečenjem zaputiti na posao. No, putem će Macario nailaziti na razna iskušenja i susrest će prvo đavla pa boga maskirane u obične ljude koji će od njega tražiti komad pečenja. Njih će odbiti uz tvrdnje da oni ionako lako mogu doći do onog što im treba, ali na kraju će se smilovati trećoj osobi, siromašnom seljaku poput njega samog s kojim će podijeliti puricu. Ispostavit će se da je i ta treća osoba zapravo nadnaravno biće odnosno smrt glavom i bradom. Iz zahvalnosti što ga je nahranio, starac koji simbolizira smrt dat će mu čarobnu vodicu koja liječi sve bolesti, a vrlo brzo Macario će zahvaljujući danim mu iscjeliteljskim sposobnostima postati poznat i tražen u cijelom Meksiku. Jasno da je "Macario" jedan od onih filmova koji iz današnje perspektive djeluju arhaično i staromodno, no svejedno je to film koji itekako ima svoju vrijednost.
Primjedbe
Objavi komentar